Unatoč svim problemima koje je sa sobom donijela pandemija koronavirusa: Više od pola miliona KM uloženo u kakanjsku poljoprivredu

U  Budžetu Općine Kakanj za podsticaje u oblasti poljoprivrede za 2020. godinu je odobren iznos od  386.000 KM, a do sada je  utrošeno 341.226,52 KM. Također je planirana i pozicija za troškove rada Saveza poljoprivrednih udruženja „KAP“ Kakanj u iznosu od 33.000,00 KM.

Za podsticaje, uključujući sredstva sa viših nivoa vlasti i sredstva od međunarodnih organizacija, odobreno je i isplaćeno 1.176 zahtjeva.

Podsticaj za proizvođače svježeg kravljeg mlijeka (organizovani otkup): Ukupno je otkupljeno 743.206 litara mlijeka (201 zahtjev), izdvojeno 70.957,96 KM.

Podsticaj za proizvođače svježeg kravljeg mlijeka koji nisu u organizovanom otkupu: 13 zahtjeva, 3.900,00 KM.

Podsticaj za otkupljivače svježeg kravljeg mlijeka (I, II i III kvartal- 3 zahtjeva): Izdvojeno 6.256,70 KM.

Podsticaj za uzgoj rasplodnih krmača: 6 zahtjeva, izdvojeno 3.950,00  KM.

Podsticaj za pčelarstvo: 119 zahtjeva, 21.768,00  KM.

Plastenička i staklenička proizvodnja: 95 zahtjeva, izdvojeno 22.286,25 KM.                                                      

Podsticaj za proizvedene-otkupljene količine jagodastog voća: 159 zahtjeva, 19.801,76 KM.

Podsticaj za održavanje zasada jagodastog voća, za proizvođače koji nisu u organizovanom otkupu (aronija, američka borovnica, ribizla i dr), te pitomog šipurka u 2020. godini: 6 zahtjeva, izdvojeno 1.588,30 KM.

Podsticaj za održavanje intenzivnih i poluintenzivnih  zasada visokostablašica: 43 zahtjeva, 15.225,30 KM.

Otkup voća sa područja općine Kakanj: 2 zahtjeva, izdvojeno 1.303,83 KM.

Sufinansiranja

Podsticaj za registraciju poljoprivrede kao osnovne djelatnosti – start up paketi: 5 korisnika, izdvojeno 8.013,22 KM.

Podsticaj za sufinansiranje nabavke stočne hrane za samostalne poljoprivrednike koji ne  ostvaruju općinske podsticaje za proizvodnju za koju su registrovali djelatnost: 6 korisnika, 2.603,00 KM.

Podsticaj za sufinansiranje nabavke opreme i mašina za registrovane prerađivačke kapacitete u  oblasti poljoprivrede za pravna i fizička lica sa područja općine Kakanj: 2 korisnika, 20.000,00 KM.

Podsticaj za sufinansiranje troškova rada 8 udruženja poljoprivrednih proizvođača – članica Saveza „KAP“ Kakanj: 8 korisnika, 4.000,00 KM.

Podsticaj za sufinansiranje  projekata u saradnji sa međunarodnim organizacijama (Caritas Švicarska) – dodjela 30 plastenika i 6 paketa jagode sa dodatnom opremom (36 korisnika) i Projekat Saveza „KAP“ (1 korisnik), učešće Općine Kakanj 39.374,18 KM.

Sufinansiranje proljetne sjetve u saradnji sa FMPVŠ i Ministarstvom za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu ZDK: (176 zahtjeva), učešće Općine Kakanj 9.077,90 KM.

Ostale vrste podsticaja

Izvještajno – prognozni poslovi i ostale usluge iz Programa utroška sredstava iz Budžeta Općine Kakanj u poljoprivredi za 2020. godinu (medijsko predstavljanje poljoprivrede, sajmovi, studijske posjete vezano za  poljoprivredu i ruralni razvoj, nabavka stručne literature), te ostale fakture: 8 zahtjeva, izdvojeno 7.741,49 KM.

Teorijske i praktične edukacije i ostali ugovori o djelu iz Programa podsticaja polj. proizvodnji: 1 zahtjev, 302,50 KM.

Neisplaćeni podsticaju iz 2019.godine: 10 zahtjeva, 22.767,82 KM.

Ugovorene obaveze iz 2018. i 2019. godine (refundacija doprinosa za registrovane poljoprivredne proizvođače, certificiranje organske proizvodnje i dr): 24  zahtjeva, 41.515,31 KM.   

Rezervna sredstva: 22 zahtjeva, izdvojeno 18.793,00 KM.

Troškovi rada  kancelarije Saveza poljoprivrednih udruženja „KAP“ Kakanj: 12 zahtjeva, izdvojeno 30.315,85 KM.  

U 2020. godini Općina Kakanj je dobila sredstva i od Vlade F BiH za unapređenje biljne proizvodnje u iznosu od 80.000,00 KM. Sredstva su utrošena za unapređenje biljne proizvodnje (sufinansiranje nabavke sadnog i sjemenskog materijala, mineralnih đubriva i zaštitnih sredstava, plasteničke folije, te poljoprivredne mehanizacije, nabavka 10 plastenika i dio sredstava za nabavku paketa za proizvodnju jagode u saradnji sa Caritasom Švicarski). Ukupan broj korisnika ovih sredstava je 254.

Također uz općinska sredstva, isplaćena su i sredstva Federalnog ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede u iznosu od  53.726,19 KM  i Ministarstva za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu Ze-do kantona u iznosu od  15.421,46 KM za proljetnu sjetvu u 2020. godini. Ukupan broj korisnika ovih sredstava je 254.

Općina Kakanj je u saradnji sa Caritas Švicarske realizovala Projekat dodjele 30 plastenika površine 100 m2 i dodjele 6 paketa za proizvodnju jagode. Učešće Caritasa u projektima je 40%, odnosno 41.384,04 KM , a krajnjih korisnika 10%, odnosno 10.346,10 KM.

U proceduri je realizacija podsticaja za jesenju sjetvu u saradnji sa Federalnim ministarstvom poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede.

Ukupna izdvajanja

Ukupna utrošena sredstva u oblasti poljoprivrede u 2020. godini (Budžet Općine Kakanj, viši nivoi vlasti i sredstva međunarodnih organizacija) iznose 562.074,06 KM.

I u godini velikih izazova uzrokovanih pojavom i širenjem koronavirusa, izdvajanja Općine Kakanj za poduzetništvo prešla cifru od 600.000 KM

U Programu utroška sredstava iz Budžeta Općine Kakanj za podsticaj razvoju poduzeništva i obrta za 2020. godinu odobrena su sredstva u iznosu od  440.000 KM,  a  utrošeno je  400.271,60 KM (iznos nije konačan). Pored budžetskih sredstva Općine Kakanj, realizovana su i sredstva Europske unije u iznosu od 59.695,67 KM, te sredstva Vlade Savezne Republike Njemačke u iznosu od cca 48.250 KM.

Podsticajna sredstva su utrošena za sljedeće pozicije i namjene:

  • Refundaciju troškova registracije novoosnovanih poslovnih subjekata:Podsticaj je ostvarilo  14 pravnih i 39 fizičko lice (ukupno 53) , utrošeno je 30.001,11 KM.
  • Projekat „Pokreni svoj posao u Kaknju“: Podsticaj su ostvarile 24 nezaposlene osobe, utrošeno je 75.617,77 KM (iznos nije konačan).
  • Sufinansiranje troškova zapošljavanja u skladu sa potrebama poduzetnika i obrtnika sa područja općine Kakanj: Podsticaj je ostvarilo 8 pravnih/fizičkih lica koji su zaposlili 21 radnika, utrošeno je: 19.175,00 KM (iznos nije konačan).
  • Sufinansiranje projekta „Međuopćinskom saradnjom do bolje i inkluzivnije prakse podrške start up-ima“ : Projekat finansira Evropska unija u BiH, a realizuju GIZ, UNDP i MOR. U okviru „EU4Business – za konkurentnu i inovativnu domaću ekonomiju“ kreirano je međuopćinsko partnerstvo općina Jablanica, Kakanj i Konjic.  Partnerstvo čine općine Jablanica, Kakanj i Konjic, Udruženje LiNK  Mostar, Služba za zapošljavanje HNK, Služba za zapošljavanje ZDK – Biro rada Kakanj, Univerzitet Džemal Bijedić Mostar , Radin d.o.o. Mostar i Jablanit d.o.o. Jablanica. Podsticaj je ostvarilo 12 nezaposlenih osoba. Ukupna vrijednost projekta je cca 111.000,00 KM, od čega su donatorska sredstva 59.695,67 KM. U 2020. godini su iz Programa utrošena sredstva u iznosu 16.378,90 (iznos nije konačan). Preostali iznos će se shodno potpisnim ugovorima isplatiti u 2021. godini.
  • Sufinansiranje projekta u saradnji sa njemačkom nevladinom organzacijom HELP: Podsticaj je ostvarilo 16 fizičkih lica koju su u posljednjih 5 godina registrovali djelatnost koristeći općinska podsticajna sredstava namijenjena za projekat „Pokreni svoj posao u Kaknju“. HELP je okviru ovog Projekta obezbjedio sredstva za implementaciju malog općinskog projekta – nabavku gradskog displeja, te sredstva za obuku 5 nezaposlenih lica za poslove zavarivača. Ukupna vrijednost projekta je cca 88.417,88 KM, od čega je iz Programa isplaćeno 28.368,99 KM.
  • Sufinansiranje samozapošljavanja i zapošljavanja osoba sa invaliditetom: Podsticaj je ostvarilo 1 pravno i 2 fizička lica koja upošljavaju 12 osoba sa invaliditetom. Podsticajna sredstva sa ove pozicije utrošena su za sufinansiranje nabavke repromaterijla neophodnog za registrovanu djelatnost. Utrošeno je 5.500,00 KM.
  • Učešće na sajmovima i promocija poduzetništva i obrta – podsticajna sredstva utrošena  su za medijsko predstavljanje korisnika podsticajnih sredstva, obavještavanja o podsticajima i sl. Utrošeno je 11.407,50 KM.  
  • Ugovorene obaveze prema korisnicima podsticajnih sredstava za projekte „Pokreni svoj posao u Kaknju“ i „Regresiranje kamata za kredite odobrene u komercijalnim bankama za poduzetnike i obrtnike sa područja općine Kakanj“: Shodno potpisanim ugovorima podsticajna sredstva sa ove pozicije isplaćena su za 83 korisnika  (69 – projekat „Pokreni svoj posao u Kaknju“ i 14 – „Regresiranje kamata za kredite odobrene u komercijalnim bankama za poduzetnike i obrtnike sa područja općine Kakanj“). Utrošeno je 184.065,34 KM (iznos nije konačan).
  • Neisplaćeni podsticaji iz 2019. godine: Utrošeno je 25.895,66 KM.
  • Rezervna sredstva – podsticajna sredstva sa ove pozicije utrošena su za pružanje finansijske podrške projektima koji nisu predviđeni Programom:Utrošeno je 3.861,33 KM.

Realizacija Odluke o pomoći subjektima registrovanim na području općine Kakanj čije je poslovanje obustavljeno zbog epidemiološke situacije izazvane pojavom virusa COVID-19

U cilju očuvanja radnih mjesta, fizičkim i pravnim licima registrovanim na području općine Kakanj, čije je poslovanje obustavljeno zbog epidemiološke situacije izazvane pojavom virusa COVID-19, pružena je pomoć kroz realizaciju Odluke o odobravanju podsticajnih sredstava fizičkim i pravnim licima registrovanim na području općine Kakanj čije je poslovanje obustavljeno zbog trenutne epidemiološke situacije.

Pravo na dodjelu podsticajnih sredstava ostvarilo je 133 pravnih/fizičkih lica koja zapošljavaju 295 radnika. Utrošeno je ukupno 55.627,93 KM.

U cilju saniranju posljedica izazvanih pojavom virusa COVID-19 realizovana je i Odluka o oslobađanju plaćanja općinske takse na istaknutu firmu. Poslovni subjekti čije je rad bio obustavljen naredbama Federalnog štaba civilne zaštite oslobođeni su plaćanje općinske takse na istaknutu firmu od 15.3.2020. godine do isteka 30 dana od dana proglašenja prestanka stanja nesreće. Odlukom su bila obuhvaćena pravna i fizička lica registrovana na području općine Kakanj.

Realizacija sredstava iz Budžeta Općine Kakanj odobrenih za finansiranje troškova rada udruženja „Razvojni centar općine Kakanj“

Sredstva sa ove pozicije namijenjena su za finansiranje troškova rada zaposlenika Udruženja i troškova rada kancelarije Udruženja.

Zaprimljena su i obrađena 24 zahtjeva i isplaćena su sredstava u iznosu od 31.620,56 KM.

Realizacija sredstava iz Budžeta Općine Kakanj odobrenih za intelektualne usluge i saradnju sa strukovnim institucijama

U saradnji sa Ekonomskim fakultetom Univerziteta u Zenici urađena je Studija o vrednovanju i preporukama za realizaciju podsticajnih programa Općine Kakanj i to za projekte „Refundacija troškova registracije firmi, Pokreni svoj posao u Kaknju“ i „Sufinansiranja troškova nabavke mašina i opreme u cilju proširenja djelatnosti i povećanja broja zaposlenih“.  

Utrošena su sredstva u iznosu 6.961,50 KM.

Ukupan zbir

U oblasti poduzetništva i obrta utrošena su sredstva u iznosu od 602.427,26 KM (iznos nije konačan).

Prvi kakanjski rudari iz vremena otvaranja Rudnika na posao su većinom nosili komad kukuruze i poneku glavicu luka

Rudnik mrkog uglja u Kaknju službeno postoji od 1902. godine. Prvi radovi su otpočeli u jamama Kukače i Lisine, koje su se kasnije sjedinile pod nazivom Stara jama. Sa Lisina bila je spuštaljka prema mostu koji se prostirao sve Separacije koja je bila nešto dalje od Stare separacije. Sva proizvodnja otpremana je ručno preko „ćuprije“.

Druga jama bila je kod Šimića iznad starog rezervoara. Ugalj je iz ove jame spuštan niz „bremz“ do stare Elektroradionice.U početku su radnici vagonete spuštali na sebi. Kočili su drvetom i papučom. U jamama nije bilo ventilacije. Kad lagumi puknu, ljudi bi dim gonili mahanjem kaputa i vrećama. Osvjetljenja u jama nije bilo. Lampe su bile na ulje sa fitiljem. Tek kasnije su došle karbitne lampe.

U vrijeme osnivanja Rudnika radno vrijeme je bilo 12 sati.Radilo se u dvije smjene, a nadnica je iznosila 25 krajcara.Zaštita radnika je bila nikakva. Radnici nisu imali zaštitnih sredstava pri radu. Jedino su oni koji su radili u vodi dobijali šljemove i čizme.

Ishrana radnika je bila veoma oskudna. Radnici su na posao većinom nosili komad kukuruze i poneku glavicu luka, a u izuzetnim prilikama pogače, komad mesa i sira. Socijalno osiguranje obavljalo se preko Bratinske blagajne, ali da bi radnik postao član ove Blagajne trebalo mu je da ima najmanje 6 mjeseci neprekidnog radnog staža.

Zdravstvena zaštita je bila krajnje neorganizovana. Ljekar je jednom, a ponekad najviše dva puta sedmično, dolazio iz Visokog i pružao ljekarsku pomoć radnicima osiguranim u Bratinskoj blagajni. O prevozu radnika nije bilo niti razmišljanja.

Foto: Detalj iz rudničke separacije, 1923. godina

Sjećanje na veliku rudarsku nesreću u Kaknju – 21. april 1934. godine

Tih aprilskih dana rudari Kaknja pripremali su svoju tradicionalnu rudarsku zabavu, uobičajeno godišnje drugarsko veče, jedino što su sebi, u dugom zimskom periodu, mogli priuštiti. Nekoliko dana prije 21. aprila, za kada je zakazana zabava, rudari su uvježbavali svoj pjevački hor i diletantsku pozorišnu grupu, ukrašavali svoj dom i pozornicu. Očekivali su i goste, rudare iz Sarajeva, Zenice, Breze.

Toga kobnog dana, dok je prva smjena rudara bila u oknima, drugovi iz druge i treće smjene, sa drugaricama i djecom, završavali su posljednje pripreme, spremali tombolu, šaljivu poštu, korijandole.

Veselo raspoloženje i šalu u 13,45 sati prekinula je strahovita eksplozija i snažan potres. Zaprepašteni rudari zastali za čas, a zatim, svjesni šta to znači, izbezumljeno jurnuli u pravcu rudnika. Gust oblak dima i prašine iz ulaza u Staru jamu bio im je putokaz. Istovremeno iz svih pravaca, iz rudarskih kolonija i naselja, trčale su povorke rudara, žena, djece, izbezumljena pogleda.

Ni rudarska sirena, koja je u neuobičajeno vrijeme jezivo zavijala, nije mogla zaglušiti plač i naricanje. Skoro istovremeno kada i u Kaknju, rudarske sirene u Zenici, Brezi, Mostaru i Kreki, zavijajući su najavljivale tešku nesreću i pozivale rudare u pomoć kakanjskim drugovima. Spasilačke ekipe hrlile su iz svih pravaca. Sticajem okolnosti što su se već bili pripremili za put u Kakanj, na drugarsku zabavu, rudari Zenice, odmah su formirali poseban voz i prvi stigli u pomoć.

Prvi nalet rudara-spasilaca, koji su izbezumljeno nagrnuli na ulaz Stare jame, goloruki i bez ikakvih zaštitnih sredstava, bio je veličanstven primjer rudarske solidarnosti i ljudskog herojstva. U želji da pomognu drugovima oni nisu vodili računa o opasnosti kojoj se i sami izlažu. Ali taj nalet, koji ne bi mogao zaustaviti ni puk žandarmerije, već nakon par koraka ukočila je plinska zavjesa. Već nakon par koraka ljudi su padali kao pokošeni. Ostali drugovi jedva su ih spasavali, spasilačke ekipe, snabdjevene malobrojnim aparatima za odbranu od plina, takođe su se brzo vraćale iznoseći prve leševe, potpuno ugljenisana ljudska tijela. Pred ulazom u jamu naoružani žandarmi jedva su uspijevali da zaustave ljude, žene i djecu, čiji su se sinovi, muževi i roditelji nalazili u prvoj smjeni, da ne srljaju u jamu, u sigurnu smrt.

Iz tamnog rudarskog okna, kroz oblake dima i plina, teturajući se, pomolila se jedna ljudska prilika, opaljenjih obraza i izgorjela odijela, i pala na ruke drugova.

– Metan, Pope – jedva je izustio prije nego što je pao u nesvijest.
To je kako se tek kasnije utvrdilo, bio Ivan Štok, prvi od svega devet rudara, koji su preživjeli ovu strahovitu nesreću. Spasio se zahvaljujući slučaju što se, u času eksplozije, nalazio blizu izlaza i od udara bačen pored ventilacione cijevi, kroz čije je pukotine dopirao svjež vazduh.

Nešto kasnije iz jame je u ludom trku istrčao jedan poplašeni konj, za kojim se vuklo unakaženo tijelo jednog rudara. Vozač Vehab Sabrija, koji je također radio u blizini izlaza, spasio se zahvaljujući konju i svojoj prisebnosti. U času kada je htio da prikopča konjsku zapregu za niz vagoneta, odjeknula je eksplozija i konj je jurnuo utvrđenom trasom prema izlazu. Sabrija, možda i nesvjesno, nije ispuštao zapregu iz ruku. To mu je spasilo život.

U to vrijeme već se saznalo da je eksplozija metana zahvatila samo okno Pope, u kojem se nalazilo 136 rudara. Pukim slučajem eksplozija nije zahvatila i ostala okna, takođe zasićena metanom, u kojima se u to vrijeme nalazilo preko dvije stotine ostalih rudara.
Kada su rovovi i prolazi koliko-toliko osposobljeni spasilačke ekipe, već brojnije i bolje opremljene, dolaskom drugova iz Breze, Kreke i Mostara, probile su se do rova Pope. Još sedam napola izgorjelih i plinom zatrovanih, ali ipak živih rudara uspjeli su spasiti. Poslije toga ljekarske ekipe nisu imale više nikakva posla. Spasioci su iznosili gola, potpuno karbonizirana i unakažena tijela, koja su kakanjski rudari, okamenjena lica i suznih očiju, prihvatali i polagali na ukrašenu pozornicu i druge prostorije rudarskog doma.

(—) Nesreća u Kaknju, jedna od naših najvećih rudarskih katastrofa, nije došla slučajno, niti nepažnjom rudara. Još istog jutra rudari su upozoravali na pojačanu pojavu metana, eksplozivnog i smrtonosnog plina – najvećeg neprijatelja rudara. Međutim, ovo upozorenje rudara nije imalo nikakvog dejstva. Niti je rad obustavljen, niti je pojačana ventilacija. Rudari Kaknja nikada nisu saznali rezultate istrage, niti da je neko, ko je kriv za ovu nesreću, kažnjen. Pojeo vuk magarca.

(—) Čitavu noć od subote na nedjelju, pa i sutradan, spasilačke ekipe bile su prezaposlene samo iznošenjem karboniziranih leševa. Uzaludne su bile sve nade da se pronađe još neko živ. Hiljade ljudi, žena i djece provelo je noć pod vedrim aprilskim nebom, pred ulazom u jamu. Kroz noć su jezivo odjekivale tužne naricaljke žena, blistale suzne oči djece, polijegale po zemlji i zaspale od tuge i umora.

(—) Oko jednog leša okupilo se svih jedanaestero djece starog rudara Stjepana Tvrtkovića, koja su pokušavala da na ugljenisanom lešu nađu neki znak svoga oca i hranitelja. Do leša starog Tvrtkovića na ukrašenoj pozornici leže ostaci tri brata Grgića, Miška, Franje i Nikole, a nešto dalje po dva brata Delića, Perišića i Grmača, zatim Fazlići, Milešići, Janjušići, leševi 125 rudara, čija je tragična smrt zavila u crno preko 300 članova uže porodice.

Na vijest o kakanjskoj katastrofi rudari Zenice odmah su pokrenuli akciju za pružanje pomoći porodicama nastadalih rudara. Zajedno sa drugovima iz Kreke, Breze i Mostara, donijeli su odluku da u tu svrhu svaki rudar pokloni po jednu svoju dnevnicu. Nasuprot ovom drugarskom i humanom gestu bosansko-hercegovačkih rudara, kojima su se nešto kasnije pridružili i rudari iz cijele zemlje, „pomoć“ porodicama kakanjskih žrtava od strane „Kraljevske banske uprave Drinske banovine“, izazvala je pravi revolt i proteste svih rudara. Naime, banska uprava je tada velikodušno dodijelila svoju pomoć od svega 10.000 dinara, što znači ni po 80 dinara po porodici ili oko 30 dinara po članu porodice.

Žrtve kakanjske katastrofe sahranjene su uz učešće nekoliko hiljada rudara i njihovih porodica iz svih naših ugljenokopa. Za kovčezima su, uz bosonogu rudarsku siročad i samohrane majke, koračali i predstavnici „kraljevske vlade“ i „kraljevske banske uprave“, ali i žandarmi i policajci, čiji je zadatak bio da sačuvaju te predstavnike od izliva raspoloženja ucviljenih porodica i ogorčenih rudara.

(Milan Mitrašević)

(Glas rudara, broj 3, 20. april 1963.godine)

Vremeplov : Prvi rudari u Kaknju (Glas rudara, broj 12, 3.12.1977. godine)

U Arhivi Rudnika mrkog uglja Kakanj sačuvana je „Knjiga momčadi“ u kojoj se nalaze imena rudara iz 1901. godine. Knjiga je ustrojena nekoliko mjeseci poslije otvaranja Rudnika i u njoj se nalaze svi oni koji su bili osigurani kod Bratinske blagajne sa osnovnim podacima o mjestu i datumu rođenja, kao i datum stupanja u rudarski posao.

Upadljivo je da se među imenima nalazi vrlo mali broj domaćih ljudi. To su, većinom, stručna lica koja su se prije bavila rudarskim poslovima u mjestima gdje je rudarstvo bilo mnogo prije razvijeno.

Iz „Knjige momčadi“ izdvajamo nekoliko imena prvih rudara u Kaknju sa njihovim ličnim podacima: 1. Florijan Ramšak (rođen 1852. godine u Austriji), Ibro Čajdrić (rođen 1861. godine u Zenici), 3. Stjepan Jurić ( rođen 1873. godine u Fojnici), 4. Juro Opačak (rođen 1864. godine u Zenici), 5. Lovro Dusić (rođen 1862. godine u Fojnici), 6. Ante Razderk (rođen 1857. godine u Austriji), 7.Anto Ribičić (rođen 1862. godine u Fojnici), 8.Jozo Stojanović (rođen 1874. godine u Fojnici).

Inače, ova knjiga broji 66 radnika, ali, vjerovatno, da ih je bilo više, samo, možda, nisu bili članovi Bratinske blagajne, jer je za njeno članstvo bio potreban određeni radni staž.

Preneseno iz : Prvi rudari u Kaknju (Glas rudara, broj 12, 3.12.1977. godine)

Povodom 21. decembra – Dana rudara: Sjećanje na tragično stradale rudare u rudarskoj katastrofi u jami Orasi 7. juna 1965. godine

Dana 7. juna 1965. godine, oko 12.00 sati, u jami „Orasi“ RMU Kakanj desila se snažna eksplozija metana od koje je direktno ili indirektno poginulo 128 radnika, teže ili lakše povrijeđeno 20, dok je 88 ostalo nepovrijeđeno. Sudeći po mehaničkom razaranju i rušenju u jami „Orasi“ može se zaključiti da je centar eksplozije metana bio u pripremnom uskopu broj 207. Ovaj uskop je razrušen po cijeloj dužini, pregrada oborena, a mehanizacija i elektroinstalacije oštećene.

Iz ovog uskopa zračni udar se prenio preko vezne sipke u uskop broj 206,a razorio je križište i izvršio znatna oštećenja u osnovnom i vjetrenom hodniku i to oko 400 m zapadno i 300 m istočno od križišta. Komisija nije mogla sa sigurnošću utvrditi od čega je na radilištu broj 207 došlo do eksplozije metana jer je ovo bilo razrušeno i zaplinjeno pa nije bilo moguće da se detaljno ispita stanje ugrađene elektroopreme, kablova, baterija, sklopki i drugog na osnovu čega bi se moglo zaključivati o neposrednom uzroku zapaljenja i eksplozije metana. Ne isključuje se mogućnost da je zapaljenje i eksplozija  metana izazvana: neispravnom sigurnosnom benzinskom lampom;  ili nestručnim rukovanjem sa ispravnom; neispravnom sigurnosnom akumulatorskom kapnom lampom; neispravnim elektro-uređajima i instalacijama; upotrebom pribora za pušenje.

Komisija je utvrdila da je upoznavanje nadzornog osoblja i radnika sa planom odbrane u slučaju nesreće bilo nedovoljno, te da je radi toga kritičnog dana poslije eksplozije metana došlo da neorganizovanog paničnog povlačenja većine rudara upravo u pravcu odakle su smrtonosni plinovi i eksplozija dolazili.

Pored toga, nedovoljno upoznavanje radnika sa funkcijom i upotrebom samospasilaca odrazilo se na masovnost katastrofe. Radnici sa otkopnih radilišta (oko 140) predvođeni poslovođom i nadzornicima, pored toga što su odabrali sasvim pogrešan pravac povlačenja, prošli su pored otvorenog spremišta u kojem se nalazio 91 samospasilac, a niko nije ni jedan koristio, bez obzira što je njihova namjena upravo pomoć rudarima za prolazak kroz zonu zatrovanu ugljenmonoksidom do koncentracije do 1%. Nije bilo ugrađenih registratora za metan i ugljenmonoksid, te se ne zna kolika je koncentracija ovih plinova, a posebno „monoksida“, bila poslije eksplozije.

Pretpostavlja se da nije bila visoka, zato što su članovi čete za spasavanje, čak i poslije pola sata nakon eksplozije, nalazili u otpremnom uskopu radnike koji su davali znake života i iznosili ih napolje“.

(Objavljeno u publikaciji „Rudarska katastrofa, 7. juni 1965. godine“, koju je 2002. godine štampao Rudnik mrkog uglja Kakanj)