Načelnik Općine Kakanj Aldin Šljivo posjetio Mješovitu srednju školu Kakanj, upriličena zvanična dodjela simulatora vožnje (FOTO)

Načelnik Općine Kakanj Aldin Šljivo danas je sa saradnicima posjetio Mješovitu srednju školu Kakanj.


U okviru posjete načelnik je zvanično dodijelio školi simulator vožnje kojeg je Općina Kakanj nabavila za potrebe praktične nastave učenika ove škole.
Podsjetimo, Općina Kakanj je izvršila kupovinu simulatora vožnje s pratećim elementima i pripadajućim kablovima za potrebe Mješovite srednje škole Kakanj. U tu svrhu je utrošeno više od 6.000 KM.


“Na inicijativu škole izvršili smo nabavku jednog ovakvog uređaja. Uređaj će doprinijeti boljoj i kvalitetnijoj praktičnoj nastavi učenika ove škole. Nije ovo prva niti je jedina donacije Općine Kakanj školama. Drago nam je da je ovo realizirano na inicijativu škole. Bez obzira što Općina Kakanj nije nadležna za oblast obrazovanja, pozivamo i druge kakanjske škole da iniciraju slične projekte. Općina Kakanj je uvijek spremna pomoći oblast obrazovanja”, rekao je načelnik Općine Kakanj Aldin Šljivo.


U školi je upriličen i sastanak sa direktorom Kovač Šerifom, te predstavnicima Biroa za zapošljavanje Kakanj i Udruženja poslodavaca općine Kakanj (UPOK).


Teme razgovora su bile: aktuelna problematika i planovi škole za naredni period, razmatranje i utvrđivanje deficitarnih zanimanja na području općine Kakanj, te iznalažanje stimulativnih mjera za obrazovanje naših budućih srednjoškolaca za zanimanja koja nedostaju u našoj općini.
Općina Kakanj kontinuirano pomaže kakanjskim školama kako bi se učenicima osigurali što bolji uslovi za učenje i boravak u školi.

Javni poziv za podnošenje zahtjeva za podsticaj za proizvedene-otkupljene količine svježeg kravljeg mlijeka za II kvartal 2020. godine (organizirani otkup)

Na osnovu Programa utroška sredstava iz Budžeta Općine Kakanj za podsticaje u poljoprivredi za 2020. godinu, broj: 01/1-2 PV-119/20 od 08.05.2020. godine, usvojenog od strane Predsjedništva vijeća, Općinski načelnik objavljuje

JAVNI POZIV

za podnošenje zahtjeva za podsticaj za proizvedene-otkupljene količine
svježeg kravljeg mlijeka za II
kvartal 2020. godine (organizovani otkup)

Pozivaju se poljoprivredni proizvođači sa područja općine Kakanj koji predaju mlijeko jednom od registriranih otkupljivača da se prijave za općinski podsticaj za proizvodnju svježeg kravlje mlijeka za II kvartal 2020.godine.

Zahtjev se podnosi na protokolu Općine Kakanj, a krajnji datum podnošenja zahtjeva za II kvartal je 17.7.2020. godine.

Sve informacije vezano za podnošenje zahtjeva mogu se dobiti u Općini Kakanj, I sprat  ili na br. telefona 032/771-828.

Potrebna dokumentacija za ostvarivanje podsticaja:

  • Zahtjev za ostvarivanje prava na podsticaje za animalnu proizvodnju,
  • Kopija važećeg mliječnog kartona (ne stariji od 12 mjeseci),
  • Kopija Rješenja o bavljenju poljoprivredom kao osnovnom djelatnosti,
  • Kopija Ugovora o otkupu mlijeka za tekuću godinu sa registrovanim otkupljivačem svježeg kravljeg mlijeka,
  • Kopija Potvrde o upisu u Registar poljoprivrednih gazdinstava od općinske službe prema mjestu prebivališta (fizička lica) izdata u 2020. godini,
  • Dokaz o otvorenom bankovnom računu.

Kup je naš, ale, ale… : Upriličen svečani prijem za kakanjske kuglaše, osvajače Kupa BiH

Gosti načelnika Općine Kakanj Aldina Šljive danas su bili članovi šampionskog kolektiva – Kuglaškog kluba “Rudar” Kakanj koji je ove godine ponio titulu i pehar osvajača Kupa Bosne i Hercegovine u kuglanju.

Za svoje goste načelnik Aldin Šljivo je pripremio svečano ozračje.

Uz kolače i kafu, razgovaralo se u svečanom tonu o još jednom uspjehu kakanjskih kuglaša.

Razgovaralo se i o planovima naših kuglaša za budući period, izazovima sa kojima se susreću i drugim temama.

Svakome od igrača bit će dodijeljene i nagrade u iznosu od 100 KM.

Svečanom prijemu je prisustvovao i Almir Aganović, predsjednik Sportskog saveza općine Kakanj.

Vezani tekst: https://kakanjlive.com/…/kuglasi-rudara-osvajaci-kupa-…/5845

Ove godine navršava se dvije decenije od smrti ovog poznatog Kakanjca: Veliki humanizam Ljubomira Ćurića (piše Raif Čehajić)

U današnje vrijeme, kada zahvaljajući Internetu svijetom informacije kruže neslućenom brzinom  (istog momenta kad se desi događaj ta informacija obiđe svijet), zanimljivo je prisjetiti se kako se stanovništvo Kaknja informisalo prije 50 ili čak 60 godina. Osim prvih novina – „Glasa rudara“, koje je 1961. godine počeo izdavati Rudnik, bilo je i drugih vrsta glasila, prije svega republičkih, kao što su novine „Oslobođenje“ ili javni servis  Radio Sarajevo. Ali bilo je i drugih načina informisanja građana – preko panoa na kojima su, uz malo teksta, bile plasirane razne fotografije. Baš kao što danas na fejzbukovim profilima ljudi objavljuju svoje privatne i druge informacije.

Jedan od prvih Kakanjaca koji je koristio ovaj način informisanja – preko panoa pomoću fotografija – bio je strastveni fotograf Ljubomir Ćurić (Visoko, 1910. – Kakanj, 2000.). Iako je bio veliki zaljubljenik u fotografiju, u gradu nije imao fotografsku radnju, nego je bio zaposlen u direkciji Rudnika kao službenik, a dugo godina nakon Drugog svjetskog rata volonterski je vodio i opštinsku organizaciju Crvenog križa.

Ljubo Ćurić

U Kakanj Ljubomir je došao 1937. godine nakon što je u Visokom završio Franjevačku gimnaziju, zaposlivši se u Rudniku. Kako je po prirodi bio veliki humanist, šezdesetih godina prošlog vijeka prihvatio se ni malo lahkog zadatka, da vodi Crveni krst, organizujući razne vrste manifestacija, od kojih su bile najpoznatije dobrovoljno darivanje krvi i kursevi za pružanje prve pomoći. Naravno, s ostalim članovima Crvenog križa prikupljao je i pomoć najsiromašnijim ljudima u vidu hrane, odjeće i obuće. Sve te i druge aktivnosti Ljubomir je, kao strastveni ljubitelj fotografije, bilježio svojim fotoaparatom, a fotografije, uz malo teksta, izlagao na nekoliko panoa u gradu. Po tome su Kakanjci Ljubomira prvo i upoznali, možda i prije nego rukovodioca Crvenog križa. Šezdesetih godina prošlog vijeka Ljubomir bi poneku od tih fotografija slao i „Glasu rudara“, pa je i šira čitalačka publika saznala ne samo novosti iz Crvenog križa, nego i da u gradu postoji veliki humanist i fotograf.

                  Polaznici kursa prve pomoći u Kaknju 1970. godine

Ali, kad je riječ o fotografiji i informisanju građana nije se sve završavalo samo na tome. Kako je Ljubomira krasilo i još nekoliko vrlina, pa i altruizam, on je želio da to svoje znanje i umijeće fotografisanja i izrade fotografija prenese i na svoje sugrađane, pa je obućavao mlade Kakanjce ovoj vrsti hobija. Tako je prva saznanja o fotografisanju od Ljube naučio kasnije poznati i uspješni kakanjski fotograf Meho Kubura, koji će nakon položenog ispita otvoriti i svoju radnju kod Čobine kuće. A svoje umijeće fotografisanja Ljubomir je prenio i poznatom kakanjskom sakupljaču starina Našidu Spahiću, kao i još nekima.

Više je anegdota o Ljubomirovom fotografisanju, ali mi se čini najzanimljivijom ona iz 1960. godine. Tada je predsjednik naše države Josip Broz Tito svog gosta – egipatskog predsjednika Gamala Abdel Nasera vodio u Sarajevo da mu pokaže glavni grad Bosne i Hercegovine. Prema državnom protokolu, na tom putu Titov Plavi voz nakratko se zaustavio na željezničkoj stanici u Kaknju kako bi njega i njegovog gosta pozdravili Kakanjci. Taj trenutak Ljubomir je ovjekovječio svojim fotoaparatom iz neposredne blizine. Ali Ljubomiru nije bilo dovoljno da načini samo snimak Titove posjete Kaknju, nego je želio da tu fotografiju i pokloni predsjedniku. Zato se Ljubomir, nakon povratka Tita i Nasera iz Sarajeva, istog dana ponovo našao ispred Plavog voza, uručujući predsjedniku svoj uradak. Kad mu je predao fotografiju, Tito ga je upitao: „A gdje je na fotografiji Naser?“, jer egipatskog predsjednika nije bilo na fotosu. Ljubomira pitanje nije zbunilo već se brzo snašao kazavši: „Druže Tito, u momentu snimanja Naser nije bio na prozoru.“

Ljubomirov snimak Tita u Plavom vozu 1960. godine na Željezničkoj   stanici u Kaknju

Ovu anegdotu stari Kakanjci i danas rado prepričavaju prilikom spominjanja Ljubomira Ćurića, od čijeg se odlaska sa ovoga svijeta ove godine navršava dvije decenije.

Tako u kolektivnoj memoriji starijih Kakanjaca osta lijepo i toplo sjećanje na ovog velikog humanistu i strastvenog fotografa, čijih nekoliko fotografija sa gradskih panoa iz šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća brižno čuva njegova kćerka Bojana, koju Kakanjci poznaju kao opštinsku službenicu iz Imovinsko-pravne službe.

Javni poziv za podnošenje zahtjeva za odobravanje i dodjelu podsticajnih sredstava za razvoj poduzetništva i obrta za 2020. godinu, projekat “Sufinansiranje zapošljavanja osoba sa invaliditetom”

Na osnovu Programa utroška sredstava iz Budžeta Općine Kakanj za podsticaj razvoja poduzetništva i obrta za 2020. godinu, broj: 01/1-40-135/20 od 10.06.2020. godine Općinski načelnik objavljuje

JAVNI POZIV

za podnošenje zahtjeva za odobravanje i dodjelu podsticajnih sredstava

za razvoj poduzetništva i obrta za 2020. godinu, projekat

“Sufinansiranje zapošljavanja osoba sa invaliditetom”

Pozivaju se poslovni subjekti, koji upošljavaju osobe sa invaliditetom (preko 50% invalidnosti) sa područja Općine Kakanj, da podnesu zahtjev za odobravanje i dodjelu podsticajnih sredstava za razvoj poduzetništva i obrta za 2020. godinu, projekat “Sufinansiranje zapošljavanja osoba sa invaliditetom”.

Podsticajna  sredstva  za  zapošljavanje  osoba  za  invaliditetom  namijenjena  su za  sufinansiranje

nabavke   repromaterijala   neophodnog   za   registrovanu   djelatnost, te režijske i druge kancelarijske troškove.

Zainteresovani uz prijavu na Javni poziv obavezno dostavljaju i sljedeću dokumentaciju (original ili ovjerene kopije):

  1. Ovjeren i potpisan zahtjev koji se može preuzeti na prijemnoj kancelariji Općine Kakanj ili klikom ovdje;
  2. Rješenje o registraciji djelatnosti;
  3. Obavještenje o razvrstavanju djelatnosti prema Klasifikaciji djelatnosti;
  4. Potvrda o stepenu invalidnosti za vlasnika ili za uposlene osobe;
  5. Broj tekućeg računa kod poslovne banke.

Zahtjevi sa ostalom neophodnom dokumentacijom mogu se dostaviti putem prijemne kancelarije Općine Kakanj ili poštom na adresu Općina Kakanj, Ulica branilaca bb, 72240 Kakanj, sa naznakom „Prijava na Javni poziv “Sufinansiranje zapošljavanja osoba sa invaliditetom”.

Javni poziv za podnošenje zahtjeva za ovu vrstu podsticaja ostaje otvoren do 10.07.2020. godine.

Komisija će nakon pregleda pristiglih prijava na osnovu utvrđenih kriterija sačiniti rang listu prijavljenih poslodavaca. Prednost pri odabiru korisnika će imati proizvodne djelatnosti, te poslodavci koji zapošljavaju veći broj osoba sa invaliditetom.

Sve dodatne informacije mogu se dobiti u Službi za privredu, urbanizam i zaštitu okoline Općine Kakanj, Odsjek za lokalni ekonomski razvoj, I sprat, zgrada Općine Kakanj svakim radnim danom od 7:00 do 15:30 sati.

U noći s 28. na 29. juni 1943. godine Kakanj prvi put oslobođen u Drugom svjetskom ratu

Po dolasku u Sebinje prikupljeni su podaci o neprijatelju u Kaknju i željezničkim stanicama između Visokog i Lašve, te o mostovima i gazovima na rijeci Bosni. Izdata je naredba štabovima brigada za napad na neprijateljska uporišta od Željezničke stanice Lašva do Poriječana. Četvrta brigada je imala zadatak da pređe rijeku Bosnu kod sela Grab i da poruši prugu u što većoj dužini. Prva brigada je imala zadatak da likvidira neprijatelja u Čatićima, u Doboju i Kaknju, da poruši mostove na rijeci Bosni i Rudnik Kakanj. Udarna brigada bataljona imala je zadatak da zauzme i poruši željezničku stanicu u Jehovini i Modrinju.

Napad na prugu i mostove počeo je 28. juna 1943. godine između 23 i 24 sata. Četvrta brigada je prešla mostove bez otpora. Udarna grupa brzo je likvidirala neprijatelja na stanicama, dok se kod Prve brigade neprijatelj duže zadržao u jednoj kući u Kaknju i kod željezničkog mosta u Doboju gdje se branio iz tri bunkera. Rezultati akcije su bili: Uništen Rudnik Kakanj, trafostanica koja je strujom napajala rudnike Kakanj i Brezu, mostovi na pruzi i rijeci Bosni, šest željezničkih stanica, četiri željezničke kompozicije, četiri lokomotive i 80 vagona. Onesposobljena je pruga u dužini od 30 kilometara, desetine vagona su survane sa porušenog mosta u Kaknju u rijeku Bosnu.

Zarobljeno je oko 130 neprijateljskih vojnika i četiri oficira, poginuo je 21 neprijateljski vojnik. Zaplijenjene su veće količine oružja, municije, dinamita, brašna i druge hrane, dosta odjeće i obuće i nešto sanitetskog materijala. Od zaplijenjenih namirnica i robe izdvojeno je 4 – 5 vagona i podijeljeno rudarima i narodu Kaknja. U akciji partizani su imali dva poginula i sedam lakše ranjenih boraca.

Zauzimanje Kaknja i onesposobljavanje niza željezničkih stanica i pruge između Lašve i Visokog izazvalo je paniku kod vojnih i civilnih vlasti NDH jer je Peta divizija presjekla i razorila najvažniju prugu u Bosni i našla se u centru rudarskog bazena Bosne. Zbog toga su Nijemci brzo reagovali. Pod komandom VII SS divizije upućene su 29. juna protiv Pete krajiške divizije jedinice IV lovačke brigade, dva oklopna voza, dva tenka, dvije ojačane čete pješadijskog puka „Brandenburg“ i još neke snage. Grupe od šest do deset aviona 29. juna i sljedećih dana bombardovale su i mitraljirale položaje partizana. Peta krajiška divizija Kakanj je napustila 2. jula u 14 sati krenuvši dalje na svoje zadatke.

Konkurs za dodjelu novčane pomoći za nabavku obaveznih udžbenika

Na osnovu  člana 13. Uredbe o prednosti u školovanju branilaca i članova njihovih porodica („Službene novine Zeničko-dobojskog kantona“ broj: 4/14. i 1/18.) (u daljem tekstu Uredba) i tačke 8. Instrukcije za provođenje konkursne procedure za dodjelu novčane pomoći za nabavku obaveznih udžbenika za potrebe redovnog obrazovanja u osnovnim i srednjim školama – djeci branilaca u školskoj 2020./2021.godini broj 13/03-2-3-34-10043/20. od 24.06.2020.godine, Općinska služba za društvene djelatnosti, boračka pitanja, raseljena lica, izbjeglice i povratnike dana  29.06.2020. godine objavljuje

K O N K U R S

za dodjelu novčane pomoći za nabavku obaveznih udžbenika

– djeci branilaca za školsku  2020./2021. godinu

I Predmet konkursa

Obavještavaju se pripadnici branilačke populacije (djeca branilaca) koji imaju prebivalište na području općine Kakanj u trajanju od najmanje 24 mjeseca, odnosno 6 mjeseci ukoliko imaju status povratnika i koji prava iz oblasti branilačko-invalidske zaštite ostvaruju u općini Kakanj kao i povratnici u Republiku Srpsku koji ostvaruju osnovna prava iz branilačko-invalidske zaštite i koji su na evidenciji nadležnog organa za vojne evidencije u općini Kakanj o mogućnosti podnošenja zahtjeva za dodjelu novčane pomoći za nabavku obaveznih udžbenika učenicima osnovnih i srednjih škola – djeci branilaca za školsku 2020./2021.godinu.

            Visina novčane pomoći određena je u  sljedećim iznosima:

  1. za kupovinu obaveznih udžbenika u osnovnim školama…………………..100,00 KM    
  2. za kupovinu obaveznih udžbenika u srednjim školama…………………….150,00 KM

II Pravo učešća na konkursu imaju:

djeca dobitnika ratnog priznanja ili odlikovanja;

djeca umrlih ratnih vojnih invalida;

djeca umrlih demobiliziranih branilaca – učesnika rata;

djeca ratnih vojnih invalida – učesnika rata;

djeca demobiliziranih branilaca koji su u redovima Oružanih snaga proveli najmanje 24 mjeseca u periodu od 06.04.1992.godine do 23.12.1995.godine ili 12 mjeseci ako su u Oružane snage stupili kao maloljetna lica.

III Neće biti uzete u razmatranje prijave kandidata:

           1)  koji obnavljaju istu godinu školovanja;

           2) čiji su članovi porodičnog domaćinstva vlasnici ili suvlasnici subjekta koji obavlja privrednu     ili drugu djelatnost, registriranog kao privredno društvo;

        3) čija primanja po članu porodičnog domaćinstva  prelaze iznos od 200,00 KM;

IV Kriteriji za izbor kandidata:

           Izbor kandidata za dodjelu novčane pomoći u svrhu nabavke obaveznih udžbenika za potrebe redovnog obrazovanja u osnovnim i srednjim školama vrši se na osnovu liste prvenstva, sačinjene bodovanjem po sljedećim kriterijima:

                  –     ostvaren uspjeh u predhodnoj školskoj godini;

    –     socijalno-ekonomska situacija;

    –     učešće u Oružanim snagama;

            Prednost bez bodovanja kod dodjele novčane pomoći imaju djeca poginulih, umrlih,  nestalih dobitnika ratnog priznanja ili odlikovanja; djeca umrlih ratnih vojnih invalida i djeca umrlih demobiliziranih branilaca.

Kriteriji za bodovanje utvrđeni su odredbama članova 17. do 19. Uredbe o prednosti u školovanju branilaca i članova njihovih porodica i istaknuti su na oglasnoj ploči grada/općine i Ministarstva za boračka pitanja, kao i web stranici Zeničko-dobojskog kantona www.zdk.ba.

V Zainteresovani kandidat uz prijavu prilažu sljedeće dokaze:

– ovjerena kopija lične karte roditelja-staratelja;

-ovjerena kopija đačke knjižice, odnosno svjedočanstva iz predhodne školske godine;

-ovjerena kućna lista;

-uvjerenje o prebivalištu na području Kantona u trajanju od najmanje 24 mjeseca, odnosno 6 mjeseci ukoliko imaju status povratnika i koji prava iz oblasti BIZ ostvaruju u gradu/općini Kantona, kao i povratnike u Republiku Srpsku;

-uvjerenje o prihodima članova domaćinstva;

-ovjerenu kopiju Specifikacije za utvrđivanje dohotka od samostalne djelatnosti – obrazac SPR 1053 (koji se podnosi uz Godišnju poreznu prijavu/ Godišnju prijavu dohotka) za predhodnu kalendarsku godinu;

-ovjerenu izjavu o ukupnim prihodima domaćinstva;

-potvrda o statusu pripadnika branilačke populacije koji se dokazuje rješenjem nadležnog organa o priznavanju svojstva ( ratnog vojnog invalida, umrlog ratnog vojnog invalida; rješenje o priznavanju prava na mjesečni novčani dodatak za dobitnike ratnih priznanja i odlikovanja i članove uže porodice poginulog, umrlog ili nestalog dobitnika ratnog priznanja ili odlikovanja, te uvjerenjem nadležnog organa o periodu učešća u Oružanim snagama, izdatog u skladu sa Zakonom o upravnom postupku („Službene novine FBiH“ broj 2/98. i 48/99).

VI Konkurs ostaje otvoren 20 dana od dana objavljivanja.

Za djecu pripadnika branilačke populacije zahtjev za dodjelu novčane pomoći za nabavku udžbenika sa drugom potrebnom dokumentacijom podnosi roditelj/ staratelj  u vremenu od 29.06. do 20.07.2020. godine na prijemnom šalteru Općine Kakanj.

Nepotpune, neblagovremene i neuredne prijave neće biti  uzete u razmatranje.

Preliminarna lista – dodjela podsticajnih sredstava fizičkim i pravnim licima čije je poslovanje obustavljeno naredbama Federalnog štaba civilne zaštite

Komisija za provođenje postupka po Javnom pozivu za dodjelu podsticajnih sredstava fizičkim i pravnim licima čije je poslovanje obustavljeno zbog epidemiološke situacije izazvane pojavom virusom COVID-19 je pregledala zaprimljene prijave i sačinila Preliminarnu listu.

Preliminarna lista se može vidjeti klikom ovdje

Na Preliminarnu listu može se izjaviti prigovor Komsiji za provođenje postupka, do 17.6.2020. godine.

Prigovor se podnosi u pisanoj formi Službi za privredu, urbanizam i zaštitu okoline Općine Kakanj putem prijemne kancelarije Općine Kakanj.

Poslovne subjekte sa Preliminarne liste obavještavamo da je u toku i provjera podataka o obavezama po osnovu javnih prihoda i broju zaposlenih po uslovima navedenim u Javnom pozivu.

Konačna lista, odnosno Odluka o odobravanju novčanih sredstava fizičkim i pravnim licima čije je poslovanje obustavljeno zbog epidemiloške situacije izazvane pojavom virusa COVID-19, bit će objavljena nakon razmatranja prigovora.

Podsjećamo, pravo na korištenje podsticajnih sredstava imaju fizička i pravna lica koja:

  • nisu raskinula ugovor o radu sa uposlenicima u periodu od 29.2.2020. godine do 31.3.2020. godine (raskidom ugovora se ne smatra ako je uposleniku istekao ugovor o radu zbog isteka vremena na koji je zaključen, ako je uposlenik podnio zahtjev za raskid ugovora, te ako su se ispunili uslovi za penziju);
  • imaju izmirene obaveze po osnovu poreza i doprinosa za uposlenike zaključno sa 31.1.2020. godine;
  • imaju do 10 zaposlenih i djelatnost obavljaju na području općine Kakanj i koja su registrovana i imaju sjedište na području općine Kakanj i čije je poslovanje obustavljano naredbama  Federalnog štaba civilne zaštite.

Podsticajna sredstva namijenjena su za:

– sufinansiranje dijela obaveznih doprinosa na minimalnu platu za mjesec mart i to 50% obaveznih poreza i doprinosa na minimalnu platu za svakog uposlenog, što iznosi 130,00 KM po uposlenom, uz uslov da za period za koji se dodjeljuju sredstva nisu korisnici općinskog podsticaja po programu „Pokreni svoj posao u Kaknju“;

– sufinansiranje režijskih troškova (struja, voda, grijanje, odvoz otpada) i to:

50% režijskih troškova, a maksimalno 100,00 KM za mart 2020. godine,

100% režijskih troškova a maksimalno 200,00 KM za april 2020. godine.

Javni poziv za podnošenje zahtjeva za odobravanje i dodjelu podsticajnih sredstava za registraciju poljoprivrede kao osnovne djelatnosti

Na osnovu Programa utroška sredstava iz Budžeta Općine Kakanj za podsticaje u poljoprivredi za 2020. godinu, broj: 01/1-2PV-119/20 od 08.05.2020. godine, usvojenog od strane Predsjedništva Vijeća, Općinski načelnik objavljuje

JAVNI POZIV

za podnošenje zahtjeva za odobravanje i dodjelu podsticajnih sredstava za registraciju poljoprivrede kao osnovne djelatnosti

Pozivaju se poljoprivredni proizvođači sa područja općine Kakanj koji se nalaze na evidenciji Biroa za zapošljavanje ili su već registrovali poljoprivredu kao osnovnu djelatnost u 2020. godini,  da mogu podnijeti zahtjev za odobravanje i dodjelu podsticajnih sredstava za registraciju poljoprivrede kao osnovne djelatnosti.

Pravo na podsticaj imaju  nezaposlene osobe sa područja općine Kakanj:

  • koje se nalaze na evidenciji  Biroa za zapošljavanje,
  • da imaju zasnovanu poljoprivrednu proizvodnju,
  • da su upisani  u Registar poljoprivrednih gazdinstava i Registar klijenata kao nosioci,
  • da registruju poljoprivredu kao osnovnu djelatnost ili su već registrovali u  2020. godini i da istu održavaju najmanje 3 godine.

Podsticajna sredstva namijenjena su za refundaciju troškova obaveznih doprinosa  (PIO, zdravstveno osiguranje i osiguranje od nezaposlenosti za registrovanu djelatnost)  u prvoj i drugoj godini sa 100%,  u trećoj godini Općina Kakanj refundira 50%,  a krajnji korisnik sa 50 %.

Mladim osobama starosti do 35 godina  koje registruju poljoprivredu kao osnovnu djelatnost u 2020. godini, osim sredstava za refundaciju troškova obaveznih doprinosa  (PIO, zdravstveno osiguranje i osiguranje od nezaposlenosti za registrovanu djelatnost), dodjeljuju  se i dodatna sredstva u iznosu do 3.000,00 KM za nabavku polj.mehanizacije, opreme ili alata za proizvodnju za koju su registrovali djelatnost (vidljivo iz Obavještenja o razvrstavanju poslovnog subjekta – fizičkog lica prema klasifikaciji djelatnosti).

Općina Kakanj će sačiniti i potpisati Ugovor sa odabranim korisnicima podsticaja u kojem će biti definisane obaveze. Obaveza korisnika podsticaja je da dostavlja mjesečne obrasce 2002 iz kojih su vidljive uplate obaveznih doprinosa, nakon čega će Općina Kakanj iste uplaćivati na žiro račun korisnika podsticaja.  Dodatna sredstva u iznosu od 3.000,00 KM za nabavku polj.mehanizacije, opreme ili alata namijenjena za registrovanu djelatnost će se uplaćivati na osnovu predračuna i računa na žiro račun korisnika.

Zainteresovani prijavom na Javni poziv obavezno dostavljaju slijedeću dokumentaciju (original ili ovjerene kopije):

  1. Zahtjev,  koji se može preuzeti na prijemnoj kancelariji Općine Kakanj,
  2. Potvrdu o upisu u Registar poljoprivrednih gazdinstava i Registar klijenata od općinske službe prema mjestu prebivališta (fizička lica) izdatu u 2020.godini,
  3. Potvrda sa Biroa za zapošljavanje ili Rješenje o registraciji djelatnosti – poljoprivreda (osnovna djelatnost) izdato u 2020. godini od  nadležne službe Općine Kakanj,
  4. Obavještenje o razvrstavanju djelatnosti prema Klasifikaciji djelatnosti (izdato od strane Federalnog zavoda za statistiku – Kantonalni ured Zenica),
  5. Uvjerenje da lice nema obaveza po osnovu poreza (Općina će pribaviti po službenoj dužnosti),
  6. Ovjerenu izjavu da će nakon potpisivanja Ugovora registrovanu djelatnost održavati  u trajanju od najmanje 36 mjeseci,
  7. Potvrda iz banke o otvorenom žiro-računu podnosioca zahtjeva.

Javni poziv za podnošenje zahtjeva ostaje otvoren do utroška raspoloživih sredstava, a najduže do 27.11.2020. godine.

Zainteresirani mogu preuzeti zahtjev na protokolu Općine Kakanj, te uz neophodnu dokumentaciju  isti predati na mjestu preuzimanja.

Sve dodatne informacije mogu se dobiti u Općini Kakanj, I sprat, Služba za privredu, urbanizam i zaštitu okoline, Odsjek za lokalni ekonomski razvoj ili na broj telefona: 032/771-828,  svakim radnim danom od 7:00 do 15:30 sati.

Kakanjske barake (piše Raif Čehajić, publicist)

Od podizanja prvih baraka u gradu proteklo je gotovo 120 godina, a neke od njih, kao i one nešto mlađe, i danas postoje i služe za stanovanje

Piše: Raif Čehajić, publicist

Iako u svim rječnicima piše da je baraka kućica od dasaka koja služi za spremište ili za stanovanje odnosno trošna kuća, daščara, u industrijskim mjestima u Bosni barakom se nazivaju i prizemne zidane, manje zgrade u kojima je stanovao tipični proletarijat, nastao dolaskom Austro-Ugarske Monarhije u Bosnu i Hercegovinu. Zapravo, te zidane barake austrougarska vlast je gradila oko rudarskih naselja za stanovanje rudara, ali i oko drugih radničkih pogona, poput pilana i sl. Obično su podizane uz cestu, koji metar dalje u unutrašnjost i taj dio od barake do ceste činio je baštu u kojoj su proleteri uzgajali povrće, a iza barake nalazila se obično drvena šupa za čuvanje alata, ali ponekad i sitne stoke i živine.  

O tim rudarskim barakama, sagrađenim oko rudnika u dva ili tri reda, pisao je i Emil Zola u romanu „Žerminal“ kako bi realistički dočarao svu proletersku bijedu i njen težak život s početka 18. stoljeća, kada je Evropom zavladala groznica otvaranja rudnika uglja, ali i Miroslav Krleža u noveli „Baraka pet B“, u kojoj je opisaonehumane uslove i patnje ranjenika u vojničkoj pokretnoj bolnici u Prvom svjetskom ratu. Budući da je Austro-Ugarska otvorila nekoliko rudokopa u srednjoj Bosni (Zenica, Kakanj, Breza, Vareš i drugi), postojalo je desetine baraka u tim gradovima, a neke od njih se mogu vidjeti i danas. I za živo čudo, u njima i danas, u 21. stoljeću stanuje taj najniži sloj društva na rubu egzistencije.

Nastavljajući gradnju baraka iz austrougarskog perioda, gotovo većina građevinskih, šumarskih pa i drugih preduzeća u Bosni održala je ovu tradiciju gradnje kako bi u te objekte smjestili radnike na terenu, gdje su izvođeni radovi. Ponekad su i općinske vlasti, iz jednostavno brže i jeftine gradnje, prilazili tom rješenju kako bi u njih smjestile nove službe pri samom administartivnom centru.

               Poklon Termoelektrane mjesnoj zajednici

Proticale su prve godine šestog desetljeća kada su barake u krugu Termoeletrane „Kakanj“ u Čatićima odigrale svoju ulogu; radnici koji su radili na izgradnji ove elektrane, završili su posao i odlazili dalje na druga gradilišta, a barake u kojima su bili smješteni, postale su suvišne. Rukovodstvo Termoelektrane odlučilo je da ih, pošto su bile montažne i drvene, pokloni onima kojima su u općini najpotrebnije. Jednu manja, koja se danas može vidjeti ispred Termoelektrane na njihovom parkingu, sačuvali su za svoje potrebe. Osim toga, sjetili su se da mjesna zajednica Doboj, u naselju na domak grada, koje se proteže od mosta kod Separacije u Čatićima i Luka do Željezničke stanice i Propusta, nema vlastite prostorije te bi joj baraka dobro došla. Budući da je koju godinu prije započela gradnja Vatrogasnog doma, za koji su bili izliveni temelji ali zbog besparice gradnja Doma nikada nije nastavljena, mogla se baraka, uz određene modifikacije, postaviti upravo na te temelje. I tako je i bilo (o čemu sam tada objavio foto-vijest u „Glasu rudara“).

Dužine nešto veće od dvadesetak metara i širine desetak, baraka je montirana na tim temeljima i pokrivena salonitom, ali je unutrašnjost bila nešto drugačija od uobičajne. Na ulazu od Ulice Kulovića cijelom širinom objekta, kao i u drugom kraju, gdje je postavljena bina za priredbe, prostor je bio u visini ulice i ulaza, a najveći dio, onaj u sredini, bio je izbetorin i spušten u zemlju oko metar i pol a okolo postavljene drvene stolice, koje su dobili iz gradskog kina „Radnik“ nakon njihovog otpisa. Na dijelu ulaza s obje strane postavljena je ograda od cijevi a kroz sredinu su bile stepenice. U drugoj trećini od ulaza nalazio se odvojeni prostor za kafanu u koju se moglo ulaziti i s vana i iz barake. Dugo vremena u kafani je radila Zorka, Ešrefova supruga koja je nakon njegove smrti ostala udovica sa dvoje djece: Ešrefom, kasnije matičarkom u Općini i Irfanom, inženjerom koji živi u Sarajevu.

Posebna priča je zabava u baraci. Svake subote, ponekad i nedjeljom, mjesna zajednica je organizovala razne vrste zabave. Nekad su to bile priredbe sa nastupima kulturno-umjetničkih društava, a najčešće igranke na kojima se osim plesa znalo poigrati i narodno kolo. Tada bi na zabavu dolazile i stariji, obično žene, pokrivene šalovima, stale bi uz ogradu na ulazu i posmatrale tok događaja u sali da bi sutra na kafi prepričavale te dogodovštine.

Upravo tih godina (1963. i 1964.) u gradu je tradicija zabave za mlade u Vatrogasnom domu prekinuta, jer je došlo do neslaganja oko korištenja doma za zabavu između Rudnika, čije je on vlasništvo, i rudničke omladine zbog čega su mladi Kakanjci ostali uskraćeni za zabavu. Naravno „Kasina“ kao ugostiteljski objekat je i dalje radila, ali to nije bilo prikladno mjesto za mlade i zbog alkohola koji se u njoj konzumirao. Zato je dobojska baraka, u kojoj su najčešće svirali domaći „Crni biseri“, subotom postala privremeno sastajalište i kakanjske omladine. Gostovali su ovdje i neki bolji ansambli, u to vrijeme poznati kao vokalno-instrumentalni sastavi (VIS) koji su osnivani po ugledu na tadašnje svjetske VIS-ove. Dobro se sjećam da su dva-tri puta u baraci subotom svirali „Plameni dječaci“ iz Zenice. Od njihovog gostovanja tih godina dobro sam memorisao pjevača Džadžu, kojeg su dvadesetak godina kasnije susretati u Sarajevu, i Boru, basistu sa tada modernim džemperom na kopčanje, koji mi je – isti takav – nekoliko mjeseci kasnije isplela moja komšinica Sevda.

U kafanu, u koje je radio svirao gotovo cio dan, rijetko sam navraćao, ali me nisu mogla zaobići gostovanja VIS-ova koja bih s velikim užitkom slušao, jer su svirala obično tadašnje domaće, pa i svjetske hitove. U „Crnim biserima“ za sentiše je bio zadužen Ivica koji je često pjevao „Uhvati vjetar“ i „Plavušu“, dok je veliki urnebes nastajao nešto kasnije kada bi Babin počeo pjevati veliki hit „Vule bule“.

Kako je već sljedeće godine u gradu ponovo proradio Vatrogasni dom, a u Doboju na drugoj lokaciji završena gradnja Vatrogasnog doma, to je i baraka, kao mjesto u to vrijeme velike zabave, izgubila na značaju, da bi potom ona bila demontirana i otišla u prošlost.

                  Općinska baraka sa podrumom

Jednu baraku iz Termoelektrane Općina je (sa podrumom) za svoje potrebe podigla ispred samog ulaza u staru zgradu u centru grada (vidi priloženu fotografiju), a jedna je bila postavljena s druge strane zgrade Općine, na prostoru između Donje kolonije i ulaza u „Kasinu“, u koju se smjestio općinski Biro za zapošljavanje. U ovoj općinsko,  kao službenik Općine, radio sam pola 1975. i cijelu 1976. godinu u Sekretarijatu za opću upravu i inspekcijske poslove (u okviru kojeg je djelovao i Matični ured), na čijem čelu je bila Mira. Zbog gradnje novih stambenih objekata ona baraka ispred Općine, prvih godina osme decenije prošlog vijeka, porušena je i na tom mjestu danas se nalazi moderna stambena zgrada, u čijem prizemlju je Matični ured, a na lokaciji one druge barake 1984. godine sagrađen je drugi soliter.

Priča o kakanjskim barakama bila bi nepotpuna ako se ne bi spomenulo i nekoliko onih podignutih odmah nakon završetka Drugog svjetskog rata na Plandištu, u neposrednoj blizini današnjeg Doma kulture. To je zapravo bio zarobljenički logor. U njemu su bili smješteni njemački zarobljenici koje su u borbama, posebno prilikom konačnog oslobođenja Jugoslavije 1945. godine, uhapsili partizani, ili oni zarobljenici koji su se samovoljno, bez borbe, predali oslobodiocima. Bili su smješteni u tri kakanjska logora, od koji je bio najveći onaj na Plandištu, lokalitetu nešto ispod današnjeg Doma kulture.

                 Logorske barake

U neposrednoj blizini rudničke željezničke pruge bio je veći prostor ograđen bodljikavom žicom, u čijem krugu je bilo nekoliko nabrzinu podignutih drvenih baraka, namijenjenih za smještaj i boravak zarobljenika. Na dva kraja logora bile su podignute visoke osmatračnice sa kojih su čuvari posmatrali logor i teren u njegovoj neposrednoj blizini, a na osmatračnicama veliki rekflektori koji su noći osvjetljavali logor i okolinu.

Ti prizori čuvara sa šmajserima na grudima, poput onih iz njemačkih filmova, i prostor ograđen bodljikavom žicom ostali su i danas u sjećanjima tadašnje djece, a danas ljudi koji predstavljaju najstariju generaciju ovdašnjeg stanovništva. Svakog jutra nešto iza šest sati željezničkom prugom bi parna lokomotiva dovlačila dva zatvorena vagona u koja bi se ukrcavalo stotinjak, možda i više zarobljenika koji su odvoženi na prisilni rad u rudničku jamu „Orasi“ – kilometar i pol udaljenu odavdje – da, zajedno s domaćim radnicima, pridošlih iz susjednih sela pa i gradova, kopaju ugalja, potreban za obnovu ratom porušene države. Nakon odrađene dnevnice, iza 15 sati, a nekada i kasnije, lokomotiva je, u ta dva vagona, zarobljenike vraćala do mosta na Bosni, odakle su se umorni (prisilni rudari) vraćali u svoje barake.

Radili su ti njemački zarobljenici i u drugim dijelovima Rudnika, kao što je bio strojni pogon u kome se opravljala rudnička mehanizacija, te stolarija, pilana i još neke radionice. A kako je među njima bilo i vrsnih majstora, pa poneki i inženjer, u tim rudničkim pogonima stasavala je mlađa generacija domaćih majstora koja je učila zanat od tih njemačkih zarobljenika, prihvatajući u nazivu alata i nekih vrsta poslova njemačku terminologiju.

Nekoliko zarobljenika radilo je i u pekari, u proizvodnji kruha i peciva, pokazujući svoje umijeće i recepture za pravaljenje i pečenja hljeba mladim pekarima.

Oni zarobljenici koji su imali položen vozački ispit za automobile bili su prvi šoferi u Kaknju, vozeći prve poslijeratne kamione i putnička vozila u Rudniku, kojih su se mogli izbrojati na prste jedne ruke. Ti vozači, zvani slobodnjaci – prije svega zbog svog primjerenog ponašanja – imali su veću slobodu od drugih zarobljenika i kretali su se slobodno po naselju.

Nakon nešto manje od deset godina rada, jer neki su ovdje dovedeni još dok je trajao rat, zarobljenici su odlukom Vlade Jugoslavije u dva maha do 1949.godine amnestirani, pa je od ukupno repartriranih (raspoređenih) 213.387 ratnih zarobljenika iz Njemačke, Austrije i drugih država koji su bili u Wermachtu pušteno na slobodu, kao i ovi smješteni u kakanjskim logorima. Međutim, nekoliko njih je ostavilo i kosti u Kaknju. Stariji Kakanjci su pričali da je iznad naselja, negdje oko Šimića, postojalo i groblje otvoreno isključivo za sahranu ovih zarobljenika koji su umirali prirodnom smrću, od povreda na radu ili ranije poginulih u borbama.

Storija o kakanjskim baraka se time ne završava. Svoj „život“, duži od stotinu godina nastavlja preostalih desetak zidanih baraka u Gornjoj koloniji, kao i one, znatno mlađe, podignute nakon Drugog svjetskog rata u Novom naselju kod Autobuske stanice. U njima i danas stanuju tipični proleteri, za koje ovaj neoliberalni kapitalizam u svom vokabularu nije našao novi adekvatan naziv nego su svi oni jednostavno uposlenici. No, bez obzira kako ih zvali, oni i dalje, i nakon stotinu godinu od odlaska Austro-Ugarske iz Bosne, kopaju mrki ugalj u državnom preduzeću ili za minimalnu platu rade teške poslove kod novopečenih  domaćih tajkuna kako bi preživjeli. Bez obzira kako ih zvali, njima su za stanovanje i dalje namijenjene barake sa svim svojim „komforom“.