Julske godišnjice: 18. jula 1998. godine čuveni kakanjski „Ćiro“ posljednji put prošao kroz grad

Share on facebook
Share on google
Share on twitter
Share on linkedin

Iako je Kakanj, odnosno Rudnik, imao više parnih lokomotiva, lokomotiva serije 62, broja 015 je jedina sačuvana, a ujedno i ista ona koja je kroz grad Kakanj povukla posljednju kompoziciju uglja iz Stare jame (Stare separacije) prema separaciji u Čatićima. Ugalj, taj stari biser mračnog podneblja, vučnom snagom parne mašine od 6950 kg, težine oko 40 tona, prevozila je ova lokomotiva među stanovništvom žargonski prozvana „čađara“.

„Ćiro“ u Kaknju ima svoju priču i svoj dio historije. Iako je godinama zagađivao zrak, Kakanjci se i danas rado sjećaju tih dana.

„Treba prerađeni ugalj, koji Stara separacija izbacuje kroz mnoštvo svojih željeznih otvora u vagone, prebaciti na Željezničku stanicu. Tamo ga čeka ogromna vaga. Poslije mjerenja, dugačke kompozicije stoje usidrene na staničnim kolosijecima, čekajući svoj polazak i da se otisnu na daleki put potrošačima ili, pak, da se prebace na depo Nove separacije odnosno čatićke Termoelektrane. Rijetko se desi, da se kompozicija prazna vraća sa stanice. Uvijek ona ima i punih vagona građevinskog materijala, trgovačke robe, jamske građe i ostalog potrebnog za Kakanj i Rudnik. Sve su to činjenice koje opravdavaju postojanje naše zle pruge.“ – tekst je iz kakanjskih novina Glas Rudara, izdanje iz 1961. godine, a koji ilustrativno govori o postojanju i poimanju kakanjskog „Ćire“.

„Vodili su željezničari brigu o sigurnosti Kakanjaca na prijelazima, stojeći na posljednjem vagonu (kada je voz išao u suprotan smjer, ili u lokomotivi, sa pištaljkom u ustima i crvenom zastavicom u ruci, te vozeći polako i osmatrajući prugu ispred sebe). Kad bi parnjača krenula od mosta na rijeci Bosni, naročito u jesen i zimu, čađavi dim se širio gradom i osjećao njegov oštri i otrovni miris. Od toga bi dima pocrnjele fasade zgrada, pa su posla imali i moleri. Kasnije se počelo razmišljati i o uvođenju dizelske lokomotive, ali kako su one bile skupe, nisu nikada uvedene u saobraćaj“, zapisao je publicista Raif Čehajić.

Rudnička parnjača je posljednji put kroz gradsku jezgru, praćena škripom vagona i pogledima znatiželjnika, prošla 18. jula 1998. godine. Restaurirana od strane Rudstroja, svoju mirovinsku lokaciju našla je u krugu Stare direkcije Rudnika. Danas, osamnaest godina nakon, njena  lokacija je dvorište Osnovne škole „Hamdija Kreševljaković“ u centru Kaknja. Koordiniranim aktivnostima Rudnika Kaknja, Općine Kakanj, te Muzeja Kaknja, 19. novembra 2016. godine izvršena je dislokacija lokomotive specijalnom „labudicom“ na mjesto kuda je ona nekada prolazila, u neposrednoj blizini nekadašnjeg željezničkog mosta. Za razliku od prethodne lokacije, gdje je pristup javnosti bio ograničen, Ćiro je smješten u sami centar grada, na otvoreni prostor koji omogućava posjetiteljima ove starine fotografisanje i bezvremensko uživanje u arhaizmu željezne gromade.

Podijelite

Share on facebook
Share on google
Share on twitter
Share on linkedin