Stanica za mjerenje kvaliteta zraka u Kaknju radi, istina u manjem obimu zbog kvara, ali i ono što trenutno mjeri pokazuje veoma visoku zagađenost zraka u Kaknju i to je općepoznata činjenica.
Kao dokaz objavljujemo link sa stranice Federalnog hidrometeorološkog zavoda, klik ovdje
Popravke na stanici nisu realizirane zbog komplikovanih tenderskih procedura i žalbi, ali se radi uporno na tome. Čitavo ljeto je potrošeno u žalbama ponuđača koje su blokirale sve. Zakon o javnim nabavkama svi moramo poštovati. Ohrabruje činjenica da je ugovor ovih dana ipak potpisan i da uskoro očekujemo da stanica radi u punom kapacitetu.
No, Kaknju nije potrebno da stanica kaže da je zrak zagađen. Zagađenost zraka je općepoznata činjenica. To se vidi golim okom.
Mogli bismo sada nadugo i naširoko pričati i pisati o kotlovnicama, automobilima, temperaturnim inverzijama, ali ozbiljnost situacije nalaže da pođemo od najvećeg problema i da podsjetimo na ono što je jasno, ali se opet često zaboravlja.
U Kaknju postoji termoelektrana koja spaljuje milione tona uglja.
Ako Termoelektrana Kakanj smanji ili obustavi proizvodnju kako će rudarima biti isplaćene plaće?
Hoćemo li zatvoriti Termoelektranu i ostaviti bez hljeba toliko rudara i njihovih porodica?
Ne, nećemo, upravo suprotno, mi smo kao zajednica prinuđeni da se borimo za njen dugoročni opstanak i zato težimo da kakanjska termoelektrana zagrijava Sarajevo jer je to jedini način da opstane kakanjsko rudarstvo.
Hoćemo li težiti harmoniji između razvoja industrije i očuvanja okoliša?
Da, hoćemo, i to radimo već godinama, jer je to jedino rješenje. Tražili smo da Termoelektrana Kakanj ugradi uređaje za odsumporavanje. Odgovorili su da imaju u planu te milionske investicije, napisali su i određene rokove, i oni to moraju uraditi.
U vezi proglašenje epizode pripravnosti, ta epizoda bi u Kaknju mogla biti stalno na snazi.
I kad proglasimo epizodu, šta dobijemo? Hoće li ljudi prestati ići na posao, djeca u školu, hoće li stati život? Ljudi i bez epizode znaju u kakvom okruženju živimo.
Hoćemo li širiti mrežu grijanja? Da, hoćemo, ali tek kada popravimo postojeću mrežu koja je u fazi raspadanja. Iz sredstava koja dobijemo od Termoelektrane upravo to činimo, jer bez rekonstrukcije postojeće mreže tehnički je nemoguće mrežu širiti.
Imamo li mogućnost da naredimo prestanak spaljivanja uglja u kotlovnicama u domaćinstvima? Ako i naredimo da kotlovnice ne spaljuju ugalj, hoće li to uroditi plodom? Neće, jer ljudi lože ono što sebi mogu priuštiti, a u većini slučajeva to je jeftiniji ugalj iz nelegalnih jama koji se koristi i u Kaknju, ali i u susjednim lokalnim zajednicama.
I kakav bi smisao bio narediti da se ugalj ne spaljuje u domaćinstvima, dok se istovremeno milioni tona uglja spale u TE Kakanj.
Izlaz iz ove situacije je borba za harmoničan odnos između razvoja industrije i zaštite okoliša. To pitanje ne zavisi samo od nas, ali se moramo boriti i u tom smislu borba se nastavlja.
Ne postoji čarobni štapić koji može u kratkom periodu riješiti višedecenijske probleme. To je odgovor onima koji zarad političkih poena likuju nad tužnom kakanjskom sudbinom.
