VAŽNO! VAŽNO! VAŽNO! Večeras u parku Doma kulture Srebrenički inferno u izvedbi Gradskog hora, promocija knjige Emira Bektića koji je preživio srebreničku golgotu, radionice „Izrada srebreničkog cvijeta“ i „Oni danas nisu tu“

Share on facebook
Share on google
Share on twitter
Share on linkedin

Program obilježavanja 24. godišnjice genocida nad Bošnjacima u Srebrenici i njenoj okolini. 

10.7. 2019. godine (srijeda)

17:00 sati, Radionica „Izrada srebreničkog cvijeta“ (učenici OŠ “Mula Mustafa Bašeskija”, Muzej Kaknja);

17:00 sati Radionica „Oni danas nisu tu“ (Park Doma kulture);

19:00 sati, Srebrenički inferno (Gradski hor Muzičkog centra Ju KSC, Park Doma kulture);

19:15 sati, Promocija knjige „Kad osvaneš sam“ autora Emira Bektića (Park Doma kulture).

Pozivamo građane da prisustvuju pomenutim programskim sadržajima.

Prilikom pada Srebrenice, jula 1995. godine, tad šesnaesnaestogodišnji Emir Bektić iz sela Bektići kod Srebrenice sa ocem i ostalim muškarcima krenuo je šumama prema slobodnoj teritoriji. Na tom putu, u dva dana, bio je dva puta zarobljen, ali se, ipak, uspio spasiti.
Strijeljanje je izbjegao ulaskom u posljednji autobus koji je prema Kladnju iz Potočara odvozio djecu i žene. Svoju filmsku priču, Emir je pretočio u knjigu pod nazivom „Kad osvaneš sam“.
Kada je 11. jula 1995. godine krenula velika ofanziva na Srebrenicu, Emir je sa porodicom morao napustiti svoje selo Bektiće. Majka i sestra otišle su u Potočare, kako bi našle zaštitu u bazi UN-a, a on je sa ocem, rođacima i komšijama krenuo šumama prema Tuzli.

„Negdje pred sumrak, 12. jula, sišli smo do jednog potoka i tu sam vidio pet-šest ubijenih mojih komšija. Te slike će mi dugo ostati u sjećanju jer je to bio moj prvi susret sa mrtvim. Otac mi je govorio da ne gledam na tu stranu i da nastavim ići. Ali, to je bio samo uvod u strahote koje ću kasnije doživjeti. Išli smo dalje. Zapali smo duboko u noć, ali smo nastavili ići jer smo smatrali da ćemo izbjeći zasjedu pod okriljem noći. Međutim, začuli smo paljbu. Pucalo je sa svih strana. Čuo sam jauke ljudi koji su bili pogođeni. Bili smo iscrpljeni i gladni, ali niko nije pomišljao na glad. Strah je nadjačao svaku drugu pomisao“, govori Emir koji je tada imao šesnaest godina.

Podijelite

Share on facebook
Share on google
Share on twitter
Share on linkedin