Uz najljepše želje, uz izraze dubokog poštovanja, građanima općine Maglaj upućujem srdačnu čestitku povodom Dana općine.
Načelnik Općine Kakanj Nermin Mandra
opcinaka@bih.net.ba
+387 32 771 800
Dan: 18. Septembra 2018.
Delegacija Općine Kakanj koju je predvodio načelnik Nermin Mandra posjetila Općinu Bugojno
Utorak, 18. septembar 2018. godine: Delegacija Općine Kakanj koju je predvodio načelnik Nermin Mandra posjetila je danas Općinu Bugojno.
Načelnik Općine Bugojno Hasan Ajkunić priredio je u kristalnoj općinskoj sali srdačan prijem za goste iz Kaknja.
Delegaciju Općine Kakanj činili su načelnik Mandra i šefovi općinskih službi, dok su delegaciju domaćina činili načelnik, šefovi općinskih službi i direktori javnih preduzeća i javnih ustanova.
Tokom posjete se razgovaralo o brojnim temama iz nadležnosti jedinica lokalne samouprave. Razmijenjena su brojna iskustva iz oblasti lokalnog ekonomskog razvoja, poduzetništva, društvenih djelatnosti, civilne zaštite… Poseban akcenat razgovora odnosio se na činjenicu da općine kao jedinice lokalne samouprave u kojima građani ostvaruju većinu svojih potreba trebaju imati adekvatne prihode od prirodnih i drugih resursa koji se iskorištavaju na njihovom području.
Načelnik Mandra uručio je domaćinu – načelniku Ajkuniću prigodne darove – Monografiju “Kakanj u Odbrambeno-oslobodilačkom ratu 1992-1995” i repliku srednjovjekovnog pečatnog prstena sa ljiljanom čiji se original čuva u Muzeju Kaknja.
Načelnik Mandra je domaćinima uputio poziv za uzvratnu posjetu Kaknju.
Općinska izborna komisija: 22.9.2018. godine rok za dostavu zahtjeva za akreditiranje posmatrača
Obavijest čitajte klikom ovdje
Septembarske godišnjice: 18. septembra 1991. godine umro Abdulah ef. Ganić (1916-1991)
Abdulah ef. Ganić je obavljao dužnost muallima u Ričici u periodu 1941-1945.godina, a potom u džematu Obre u periodu 1945-1977.godina, sa prekidom tokom 1949. i 1950.godine kada je, bez ikakve presude, zatvoren i optužen kao član organizacije “Mladi muslimani”.
Tokom boravka u zatvoru bio je izložen strašnim torturama. Nakon puštanja iz zatvora pokušao se vratiti u svoj džemat Obre gdje su ga džematlije s radošću čekale. Međutim, nije mu dozvoljeno da se vrati imamskim obavezama u Obrima. Nakon toga, uz pomoć prijatelja, 7.aprila 1950.godine se zaposlio u Upravi Rudnika Kakanj. Za to vrijeme džamija u Obrima je pretvorena u silos za kukuruze, a provokatori koji su se radovali poteškoćama i problemima drugih ljudi su predlagali da se njegova supruga Fatima-hanuma sa djecom istjera iz imamske kuće. Tim provokatorima su se usprotivili časni predstavnici džemata i nisu dozvolili da se tako neljudski odnose prema svom efendiji i njegovoj porodici.
Posao u Rudniku nije bio težak, ali to nije odgovaralo Abdulah efendiji. Amanet njegovih muderrisa, amanet misije muallima ga je proganjao i nije mu dao mira u rudničkim toplim kancelarijama. Uputio je pismeni zahtjev da mu se omogući povratak u džemat Obre i dobio je odobrenje. Bila je to velika radost u njegovom životu. Navodni razlog da ga se ponovi primi za imama u isti džemat je činjenica da mu u istražnom zatvoru nisu našli vezu sa pokretom Mladi muslimani.
Abdulah ef.Ganić (1916-1991)
U džematu Obre je radio sve do 1977.godine, dakle pune 33 godine, kada je penzionisan. Najveći dio svog radnog vijeka i najplodniji dio svog imamskog djelovanja je proveo u ovom džematu.
U vrijeme dok je bio imam u Obrima inicirao je izgradnju nove džamije na mjestu već dotrajale stare džamije. Novoizgrađena džamija u Obrima je otvorena 31.augusta 1975.godine.
Za njegov boravak u Obrima se veže i jedan tragičan slučaj. naime, voz je zgazio njegovu dvogodišnju kćerkicu Kadiru. Kuća u kojoj su stanovali bila je tik uz prugu. Desilo se to u trenutku dok je bio u džamiji. Kada je krenuo u džamiju, igrao se sa njom i dao joj jednu kocku šećera. Tu kocku koju joj je dao prije odlaska u džamiju našli su stisnutu u njenoj ručici. U najtežim trenucima njegovog života, kada je bio shrvan od bola za svojom kćerkicom Kadirom, čim joj je klanjao dženazu, UDBA ga je odmah uhapsila i odvela u zatvor, bez ikakvog objašnjenja, a supruga Fatima je ostala sama u toj žalosti sa drugom djecom sa dubokim boli i brigom.
Nakon penzionisanja obavljao je dužnost imama u Livnu sve do 1984.godine kada se vraća u svoje rodne Poriječane (općina Visoko). Po povratku u svoj rodni kraj i dalje obilazi džemate i drži dersove prilikom mevluda i drugih svečanosti. Na hadž je otišao 1986.godine.
Abdulah ef.Ganić je umro 18.septembra 1991.godine, pred samu agresiju na BiH, u bolnici Podhrastovi u Sarajevu. Ukopan je 19.septembra 1991.godine u Porječanima, na mjesnom greblju Piskavice (u ovom greblju je ukopan i čuveni bosanskohercegovački historičar Hazim Šabanović i heroj Odbrambeno-oslobodilačkog rata 1992-1995.godina Teufik Tufo Buza).
Dženazi je prisustvovao veliki broj muslimana, njegovih prijatelja, učenika, poštovaoca iz visočke regije i drugih krajeva BiH kao što su: Kakanj, Zenica, Travnik, Sarajevo, Livno…
18.septembra 2000.godine “Heidelberg Cement” zvanično preuzeo vlasništvo nad Tvornicom cementa Kakanj
“Od početka rada do sredine 2001. godine kakanjska cementara je proizvela 7,6 miliona tona cementa. U 2000. godini proizvedeno je 340.000 tona cementa ili 70 posto od nominalnog obima kapaciteta. Ta će godina, međutim, ostati upisana kao historijska u ukupnoj tranziciji u državi. Tvornica cementa je, u okviru pilot-projekta u velikoj privatizaciji, prva prodana stranom strateškom parteru. Prema raspisanom tenderu najpovoljniji ponuđač je bio njemački “Heidelberg Cement”, s kojim je 21. jula potpisan i ugovor, a 18. septembra i zvanično je, na skupštini dioničara, taj partner preuzeo vlasništvo nad Tvornicom cementa”, zapisao je Raif Čehajić.
