Sjećanje na istaknute kakanjske antifašiste pred 8.april-Dan oslobođenja Kaknja: Rudi Mali (1912-1942)

Rudolf Rudi Mali je rođen 1912. godine u Esenu u Njemačkoj, poznatom rudarskom centru gdje mu je otac, porijeklom Slovenac iz Kamnika, došao u potrazi za poslom i kao rudar radio. Bile su to sudbonosne godine kada se pripremao i uskoro otpočeo Prvi svjetski rat u koji je ušao i Rudijev otac. Njegova majka sa djecom vraća se u Kamnik gdje dočekuje kraj rata i povratak supruga koji je bio u četverogodišnjem zarobljeništvu. Opet su poslije toga uslijedila potucanja u borbi za posao. Tako je za porodicu Mali jedna usputna stanica bila Banja Luka u kojoj su se zadržali sedam godina. Godine 1936. Rudi je krenuo u Španiju, međutim uhvaćen je na granici pa je morao odležati šest mjeseci u logoru u Francuskoj. Nakon toga bio je protjeran u Kamnik odakle su mu bili roditelji. Odatle je, međutim, morao ići za roditeljima jer su se u međuvremenu oni nastanili u Kaknju. Došavši u Kakanj Rudi je radio kao kovač u Staroj jami, a kasnije je bio ložač na lokomotivi u Novoj jami.

U Kaknju ga je 1941. godine zatekao rat. Bio je zatvaran, ali je, zahvaljujući sretnoj okolnosti da je imao rodni list ispisan na njemačkom jeziku, bio pušten na slobodu. Po izlasku iz zatvora pomagao je NOP zajedno sa svojom suprugom Danicom.

1942. godine uključuje se u Zenički partizanski odred. 4. maja 1942. godine mučki je ubijen od strane četnika jer je u tom periodu Odred zahvatila sramna četnička izdaja.

Izvor podataka: Monografija Kaknja

Sjećanje na istaknute kakanjske antifašiste pred 8.april-Dan oslobođenja Kaknja: Stjepan Kovačević (1894-1942)

Stjepan Kovačević je rođen 20. juna 1894. godine u selju Poljani kod Kraljeve Sutjeske. U Rudniku se zaposlio 29. augusta 1921. godine gdje je radio sve do 26. februara 1942. godine kada je otišao u NOB.

U Rudniku je radio na tadašnjem pogonu Nova jama. Trebalo mu je punih 17 godina mukotrpnog rada da bi napredovao i dobio zvanje kopača.

Kao kopač on je 1941. godine u selu Bečirhodžići sa svojom brigadom prvi zakopao novo okno Rudnika poznato pod imenom Nova jama-Bečirhodžići.

Stanovao je na raznim mjestima u Kaknju, a najveći dio svog života, kao rudar, proveo je sa stanom u Krevniku.

Težak je bio njegov život kao i svih rudara tada. To je odmah osjetio čim se zaposlio, pa se priključuje radničkom pokretu u Rudniku i  postaje borac za radnička prava. Tadašnji vlastodršci su ga često proganjali i zatvarali, a nisu mu dozvoljavali ni napredovanje u radu pa je desetak godina bio vozač, a nešto manje i pomoćni kopač. Na početku NOB-a sarađuje sa Stanislavom Traupom, Rudijem Malim i drugim antifašistima. Zajedno sa njima 25. februara 1942. godine odlazi u Zenički partizanski odred. Prilikom rascjepa između partizana i četnika u ZPO, predosjećajući opasnost povlači se, privremeno, u Vijaku, ženinim rođacima. Međutim biva izdan, pa ga neprijateljski vojnici hapse u Varešu. Strijeljan je u Tuzli.

Foto: Ilustracija

Sjećanje na istaknute kakanjske antifašiste pred 8.april-Dan oslobođenja Kaknja: Fadil Dogdibegović Dikan (1925-1952)

Već početkom okupacije u Kaknju je postojalo jezgro antifašista koje se formiralo oko krojačkog radnika Avde Iširlije i Fadila Dogdibegovića.

Okupatorima to nije promaklo. Avdo je protjeran, a Fadil je osjetio da je zapažen i obilježen. 1942. godine Fadil se zaposlio u Rudniku. Zbog ilegalnog rada ubrzo je uhapšen i sproveden u Visoko. Pušten je zahvaljujući intervenciji komandanta Rudnika, inače simpatizera Narodnooslobodilačkog pokreta. Ipak, veze sa partizanima su stalne. Iz Rudnika, ilegalnim putem, odlazi značajna pomoć za potrebe borbe.

fadil dogdibegovic

Prvo oslobođenje Kaknja, 29. juna 1943. godine, bio je krupan događaj za Kakanj. Ivo Lola Ribar je oduševio narod svojim govorom u krugu Rudnika, kod stare Direkcije. U glavama mnogih prisutnih iz temelja se promijenio odnos prema NOP-u.

Nakon ovog događaja neprijatelj pojačava svoje snage u Kaknju. U Doboj dolazi novi bataljon neprijateljskih snaga , a  osniva se i tzv. seoska milicija. Međutim, NOP sve više jača. Fadil je glavna veza sa Visočko-fojničkim partizanskim odredom. Fadilova lična hrabrost bila je velika. Pod vrlo teškim uslovima ilegalnog rada ostao je u Kaknju i Rudniku sve do februara 1945. godine kada se pridružio borbama za oslobođenje.

Poslije rata je radio u Rudniku kao pomoćnik direktora za kapitalnu izgradnju. Pored svih obaveza, onako veseljak i vječiti optimsta, okreće se i kulturno-prosvjetnom radu.

12. januara 1950. godine jednoglasno je izabran za predsjednika prvog Radničkog savjeta Rudnika, i ujedno u BiH. U tom trenutku imao je samo 27 godina. Tragična smrt 8. marta 1952. godine prekinula je njegov život i rad kada je bio u punom naponu snage i stvaralaštva. Toga dana, oko 11 sati, kao rukovodilac građevinskih investicija Rudnika, vraćajući se sa Građevinskog pogona u svoju kancelariju, da bi, vjerovatno skratio put, krenuo je industrijskom prugom Rudnika. Bio je zamišljen, a i od buke buldožera, koji je radio u neposrednoj blizini, nije čuo niti primijetio da iza leđa dolazi radni voz, pa se pravovremeno nije sklonio i našao je smrt pod točkovima voza.

Sjećanje na istaknute kakanjske antifašiste pred 8.april-Dan oslobođenja Kaknja: Stanislav Traup (1915-1942)

Stanislav Traup je rođen 1915. godine u Kaknju gdje je proveo djetinjstvo i završio osnovnu školu. Kao fizički radnik radio je u Staroj jami. Zbog nježnog zdravlja i teških uslova rada, poslije godinu dana, kada je prebolio tifus, prešao je na službu u Poštu kao činovnik.

Poslije okupacije zemlje 1941. godine slao je partizanima oružje, municiju, sanitetski i ostali materijal.

6. maja 1942. godine partizani su trebali da napadnu Kakanj. Zbog toga je Traup kao obavještavac dobio poseban zadatak. Bez obzira na veliki broj neprijateljskih vojnika koji su bili stacionirani u Kaknju, Traup organizuje prolazak jednog dijela partizana kroz jamu Orasi i tako omogućava napad na neprijatelja sa leđa.

Poslije uspješno završenog zadatka, trećeg maja uvečer pošao je nazad u Odred. U međuvremenu, dok se nalazio u Kaknju, u Odredu se desila četnička izdaja. Izdajnici-četnici znajući za autoritet kojeg je uživao Traup, i znajući za vezu kojom će se on vratiti, sačekali su ga u Subotinju i iz zasjede ubili.

Život Stanislava Traupa ugasio se u osvit zore 4 . maja 1942. godine.

U borbama za prvo oslobođenje Kaknja, 29. juna 1943. godine, posebno se istakao Stanislavov brat Franjo Traup, rudar koji je nakon prvog oslobođenja Kaknja otišao sa partizanima i do kraja rata se pokazao kao dobar miner primjenjujući znanje naučeno kroz posao u Rudniku.