Dan: 18. Maja 2022.

Rahman Kovač je rođen 18. maja 1954. godine u Brnjicu, od oca Adema i majke Merđade.

Nakon odsluženja vojnog roka u JNA zapošljava se u Rudniku mrkog uglja Kakanj gdje kao radnik ostaje do početka agresije na R BiH.

Iako je imao težak život, radne kolege su ga poznavali kao veselog, čestitog i radinog čovjeka.

I pored teškog života i brige za šestoro djece, znao je za šalu i kao takav je bio poželjan u društvu.

U odlučujućim trenucima za BiH, uključuje se među prvima na području Brnjica u redove tadašnjeg OPŠTO-a Kakanj i kao dobrovoljac odlazi na ratišta Breze i Visokog.

Poginuo je 10. juna 1992.godine na brezanskom ratištu.

Derviš Alajbegović, sin Ibrahima i Fatime, rođen je 25. aprila 1971. godine u Donjem Kaknju.

“Bio je omiljen u društvu, volio je fudbal, muziku i ribolov. Oni koji su ga poznavali, mogu slobodno reći da su poznavali uljudnog i finog momka. Nije bio oženjen.

U bivšu JNA odlazi sa 19 godina, a odmah po odsluženju tadašnjeg vojnog roka, prijavljuje se kao dobrovoljac u A RBiH.

Po prirodi temperamentan, društven i omiljen, nije mogao pasivno posmatrati agresiju na svoju zemlju, i među prvima je uzeo pušku u ruke”, zapisano je u knjizi “Kakanjski šehidi i poginuli borci 1992-1995″ autora Dženana Kubata.

Derviš Alajbegović je poginuo 24. juna 1992. godine u borbama koje su kakanjski dobrovoljci vodili u ilijaškom naselju Misoča koje je neprijatelj napadao strahovito jakim i brojnim artiljerijskim i drugim oružjima sa ciljem zauzimanja.

Ukopan je u Donjem Kaknju 31. juna 1992. godine.

Sead Hodžić, sin Mehmeda i Emine, je rođen 8. juna 1961. godine u Lukavcu, gdje je završio osnovnu školu.

Nakon završetka srednje škole upisuje i završava rudarski fakultet u Zagrebu.

Put ga vodi u Kakanj i kakanjski rudnik u kojem počinje raditi. Kao mladog stručnjaka u radnom kolektivu su ga cijenili i uvažavali.

U redove Armije R BiH stupa od prvog dana agresije. Bio je odlučan i hrabar borac.

Poginuo je u Misoči (Ilijaš) 29. juna 1992. godine. Iza njega je ostala supruga Ferida.

Ukopan je na mezarju Varda.

Posthumno je odlikovan najvećim ratnim priznanjem “Zlatni ljiljan”.

Bahrudin Hodžić je rođen 17. februara 1972. godine od oca Ešrefa i majke Fatke. Prema svima je bio dobar, a to mu je sredina u kojoj je živio znala uzvratiti.

Bio je omiljen, rado pozivan i viđen u društvu. Nije bio zaposlen ni oženjen.

Bio je dobrovoljac u redovima Patriotske lige Kakanj.

Kao vojnik-strijelac poginuo je 24. juna 1992.godine na ratnom zadatku u Misoči (Ilijaš).

Ukopan je 3 dana poslije u Bijelim Vodama.

Fahrudin Kobilica, sin Fadila i Hamide, rođen je 10. oktobra 1967. godine u selu Hrastovac-Brnjic.

Osnovnu školu kao odličan učenik završava u Brnjicu. Srednju rudarsku tehničku školu završava u Zenici.

Po završetku srednje škole zapošljava se u RMU Zenica.Sa početkom agresije dobrovoljno se priključuje jedinicama TO Kakanj.

Kao pripadnik dobrovoljačke čete odlazi na misočko-visočko-brezansko ratište.

Poginuo je 20. augusta 1992.godine u Misoči. Tri dana poslije klanjana mu je dženaza i ukopan je na mezarju rodnog sela Hrastovac.

Nije bio oženjen, ali bi se ubrzo oženio, prema riječima njegovih najbližih. Da je živ došao sa terena Misoče ženio bi se jer je bio zakazao vjenčanje.

Bio je veoma dobar vjernik, po pričanju onih koji ga poznavaše, vjernik koji je svojim nesebičnim zalaganjem učestvovao u izgradnji svih značajnijih vjerskih objekata u Brnjicu.

Izvor podataka: knjiga “Kakanjski šehidi i poginuli borci”, autora Dženana Kubata (izdavač: Organizacija porodica šehida i poginulih boraca općine Kakanj, Kakanj, 2001. godine).