Sport mladog čovjeka uči poštenju. Pravu, istinsku slast pobjede osjeti samo onaj sportista koji na krajnje pošten način dolazi do pobjede.
Apsolutne pravde nema ni u čemu na ovom prolaznom svijetu, pa tako ni u sportu. Zato nemojte da vas obeshrabri kada vas zadesi nepravda u sportu.
Znajte da je borba na terenu često važnija od same titule jer ponekad onaj drugi dobije veći pljesak publike od onog prvog. Publiku se ne može slagati niti potkupiti.
Publika ne dodjeljuje pehare, medalje i titule, ali dodjeljuje nešto važnije i upečatljivije.
Publika dodjeljuje zvižduke i aplauze. Zato se borite da vas publika nagrađuje aplauzima.
Ponedjeljak, 3. septembar 2018. godine: U toku su završne aktivnosti na realizaciji druge faze građevinsko-zanatskih i instalaterskih radova na izgradnji nove sportske dvorane u Kaknju. Vrijednost radova na realizaciji druge faze iznosi 1.082.271.34 KM, a izvođač radova, na osnovu realizirane tenderske procedure, je firma “Džena” Gradačac.
01.09.2018. – Bosna je prva povela, ali su rezervisti Rudara Adnan Hrelja i Bajro Spahić dva puta savladali domaćeg golmana Abadžiju i osigurali novu pobjedu.
Bila je ovo repriza aprilskom derbija u Visokom u kojem su Zeleno-crni ponovi bili bolji od Visočana i više nego zasluženo trijumfovali. Utakmica je mogla zadovoljiti petstotina gledatelja, posebno u drugom poluvremenu. Mlada ekipa Bosne oprezno je ušla u ovaj dvoboj i u prvom dijelu uspjela pružiti otpor, prema du igrači Rudara imali veći posjed lopte i izraženije prilike.
U nastavku mnogo bolja i kvalitetnija igra.Oba trenera izvršila su po tri izmjene, od kojih su Rudareve unijele živost i agresivnost, koja je donijela preokret , kako u igri tako i rezultatu. Domaći su prvi došli u vodstvo već u 48.minuti, kada je njihov najiskusniji igrač, kapiten Alija Čulov odbijenu loptu od stative snažnim udarcem s distance smjestio u rašlje Bekanovog kola. Radost domaćih trajala je samo pet minuta. Odličan centaršut Mirze Kovača Adnan Hrelja glavom šalje iza leđa mladog Abadžije. Bio je to signal izabranicima trenera Hodžića da krenu još ofanzivnije.Izradili su nekoliko lijepih akcija, imali tri zrele prilike i u 71.minuti po drugi put zatresli mrežu Bosne. Bila je to školska akcija u kojoj su učestvovali Belmin Kobilica, koji je dubinskom loptom pronašao mladog Kovača koji je odigrao povratnu loptu za Bajru Spahića, koji sa ivice šesnaesterca prisebnim udarcem matira golmana Abadžiju i osigurava novu pobjedu, koja je mogla biti još uvjerljivija.
Utakmica je bila izuzetno korektna,a suđenje Ilije Živkovića i njegovih asistenata također zaslužuje pohvale.
Trener Rudara Fadil Hodžić, kojem je ovo u njegovom mandatu treći uzastopni trijumf protiv komšija iz Visokog, zasluge za pobjedu pripisuje igračima i navijačima.
-Nismo najbolje otvorili utakmicu jer je Bosna čvrstim blokom, sa tri štopera, nametnula igru koja nam nije odgovarala.I pored toga imali smo nekoliko prilika,a protivnik skoro ništa. U nastavku sam šansu pružio Čivi i Hrelji koji su inijeli živost, odradili pravi posao,a još više postali opasni ulaskom Bajre Spahića.Tek tad smo zaigrali igru koja plijeni. Primili smo gol, ali to nije sputalo moje igrače da igru podignu na veći nivo, budu opasniji i pored dva efektna gola , koja smo postigli poslije organiziranih akcija, imali smo još 3-4 prilike i propustili šansu da pobjeda bude uvjerljivija. Čestitam igračima na zalaganju i igri koju su pružili, kao i navijačima koji su bili naš dvanaesti igrač, istakao je trener Rudara Fadil Hodžić.
Pobjeda Rudara je tim veća i značajnija ako se u vidu ima činjenica da je u početnom sastavu, osim golmana Amira Bekana, nastupilo svih deset (10) igrača koji su ponikli u vlastitim redovima, što sigurno ne pamte ni najstarije pristalice najstarijeg kakanjskog sportskog kolektiva!
Bosna-Rudar 1:2
Stadion Luke u Visokom. Gledalaca 500.Glavni sudija : Ilija Živković iz Orašja. Pomoćnici :Stipo Velić i Stjepan Konta(oba iz Livna). Četvrti sudija: Darko Gedžić iz Brčkog. Delegat utakmice :Anto Kobaš iz Tolise kod Orašja. Posmatrač suđenja Željko Drlje iz Mostara.
Prvog novembra 1946. godine počela je sa radom Državna niža realna gimnazija u Kaknju. Uvođenjem tzv. srednjeg usmjernog obrazovanja Gimnazija je poslije ukinuta, a 23. maja 1991. godine, na vanrednoj sjednici Skupštine opštine Kakanj, Gimnazija je vraćena Kaknju. Na toj sjednici Skupština opštine Kakanj usvojila je Elaborat o društveno-ekonomskoj opravdanosti osnivanja Gimnazije u Kaknju i Odluku o osnivanju Gimnazije. Odluka je usvojena na osnovu novog Zakona o srednjoj školi kojeg je Skupština SR BiH usvojila polovinom novembra 1990. godine. Ovim zakonom definirano je uspostavljanje gimnazija, tehničkih, stručnih i drugih škola. Do osnivanja Gimnazije u Kaknju je postojao Srednjoškolski centar sa dvije srednje škole. Škola “21. decembar” obrazovala je 3 struke: rudarsko-geološku, građevinsko – geodetsku i ekonomsko – komercijalnu, sa trećim i četvrtim stepenom složenosti i 7 različitih obrazovnih profila. U Srednjoj školi “21. maj” učenici su se osposobljavali u dvije struke: mašinskoj i elektrotehničkoj, sa 6 obrazovnih profila. Ovako sužen izbor struka i zanimanja nije bio zadovoljavajući pa su neki učenici svoje školovanje nastavljali u drugim mjestima, najčešće u Zenici i Sarajevu, a jedan broj učenika poslije završene osnovne škole nije upisivao srednju školu.
Izgradnja zgrade osnovne škole koja danas nosi ime “Hamdija Kreševljaković” Kakanj, a nekad se zvala “Ivo Lola Ribar”, završena je 10. aprila 1960. godine.
Prvi upravitelj ove škole bio je Adem Haračić. U toj prvoj školskoj godini organiziran je novogodišnji karneval za građanstvo, prvo zimovanje učenika na Romaniji, organizirani su koncerti vokalne i instrumentalne muzike, osvojene su prve nagrade i pehari na sreskom takmičenju u Zenici, organizirane su akcije uređenje okoline škole… Bila je to jedina osmogodišnja škola koju su pohađala djeca sa područja gotovo cijele općine. Maksimalno opterećeni nastavnici radili su u tri smjene sa po dva razredništva, u ukupno 37 odjeljenja. Izdvajamo nekoliko imena nastavnika ove škole: Hilmija Delibašić, Mihajlo Hovanjski, Emir Omeragić…
Škola danas nosi ime “Hamdija Kreševljaković”, u znak sjećanja i pijeteta prema velikom učitelju, pedagogu i historičaru Hamdiji Kreševljakoviću.
Slovo o Hamdiji Kreševljakoviću
Poslušavši savjete svoga učitelja da je pravom naučniku potrebno da se o činjenicama relevatnim za temu koju obrađuje upozna na licu mjesta, Kreševljaković je, da bi bolje upoznao glavnu oblast svoga interesovanje, Bosnu i Hercegovinu, više puta obišao. Još kao mlad iskazivao je interesiranje za starine i narodnu tradiciju. Svoj prvi prilog objavio je u listu “Behar”, a nakon toga u brojnim listovima objaljivao je do tada nepoznate pjesme i pripovijetke. Istraživao je brojna pitanja iz historije Bosne, a interesirao se i za stanje rudarstva i pitanja organizacije rudarske proizvodnje u važnijim rudarskim centrima u BiH, pa i u Kaknju. Objavio je više od tri stotine manjih i većih radova, članaka i knjiga. Njegova djela imaju ogroman značajan i trajnu vrijednost za našu kulturu i nauku.
Umro je 1959. godine.
************
OŠ “Mula Mustafa Bašeskija” Kakanj
Godine 1908. otvorena je Državna osnovna škola u Zgošći. Prvi učitelj Škole bio je Andrija Elegović.
U prvom razredu bilo je 30 učenika, a u drugom samo 9. Nastava se izvodila u prizemlju zgrade Direkcije rudnika. Tri godine kasnije, 1911. godine, izgrađena je zgrada za školu sa četiri prostrane učionice i drugim pomoćnim prostorijama.
Na proslavi 50-te godišnjice rada, 29. novembra 1958. godine, škola je postala osmogodišnja i dobila je naziv “RudiČajavec” koji je nosila sve do 4. jula 1995. godine kada je dobila ime “Mula Mustafa Bašeskija”.
Nastavni kadar 1957/58. školske godine činili su:Samuel Šternberg, Olga Novaković, Emina i Husnija Alagić, Božana Zdravković, Mejra Buljina, Milena Vidaković, Milka Petronijević, Dika Haračić, Angela Butorac i dr.
Marta 1962. godine izvršeno je pripajanje škole Bukovlje i Bijele Vode, a 1984. došlo je do prvog pripajanja škole u Tršću sa školom “RudiČajavec“.
Kamen temeljac za sadašnju zgradu postavljen je 20. maja 1972. godine, a nova, današnja zgrada škole predata je na upotrebu 14. septembra 1974. godine.
U Kaknju se sa poštovanjem i pijetetom pamti učiteljica Desa koja je radila u ovoj školi.
Učiteljica Desa
Sahranjena je 18. oktobra 1980. godine u Kaknju. Tog dana cijeli Kakanj je izašao na ispraćaj učiteljice Desanke Vicković Dese koja je umrla u 51. godini života. Učiteljica Desa nije bila samo učiteljica na času, sa djecom, ili u zbornici sa kolegama. Ona je to bila svuda gdje se našla. U vrijeme smrti bila je učiteljica drugog razreda.
**************
U ljetopisu Osnovne škole “15. april” koja se nalazi u kakanjskom naselju Doboj navodi se da su prvi učitelji 1914. godine, kada je škola osnovana, bili Ivan Mišić i Husein Efendić. Nakon Prvog svjetskog rata učitelj je bio Viktor Rupčić. Davne 1925. godine u ovu školu je, iz Tbilisija, iz daleke Gruzije, došao je veliki pedagog Mihailo Hovanski. U dobojskoj školi Hovanski je radio sve do 1947. godine kada je odlukom Ministarstva prosvjete premješten u ondašnju Nižu gimnaziju u Kaknju. U penziju je otišao 1962. godine, a u septembru 1976. godine je preminuo. Za svoj rad dobio je Orden rada sa sa zlatnim vijencem i Osmoaprilsko priznanje grada Kaknja.
U plejadi velikih prosvjetnih radnika izuzetno mjesto pripada i Maliku Zvizdiću koji je u dobojskoj školi učiteljovao i rukovodio, pune tri decenije. Uvodio je učenike u svijet slova i brojki, u sve prostore znanja i ljepote, a mlađe kolege, prosvjetne radnike, upućivao je u mnoge tajne odgovornog i plemenitog poziva učiteljskog.
OŠ “15. april” Doboj, Kakanj
U dobojskoj školi prva slova su učili đaci koji su kasnije postali zapaženi stručnjaci u raznim oblastima rada: Adem Haračić, Vehbija Kulović koji je poginuo u drugom svjetskom ratu, Fadil Dogdibegović Dikan, Džemal Džafić, Esad Begovac, Salih Jašarspahić, Osman Dogdibegović…
1978. godine izgrađena je nova zgrada Škole. Škola nosi ime “15. april”. Radi se o jednom od najznačajnih datuma iz historije Kaknja.
Učitelj Malik Zvizdić
U historijskim dokumentima zapisano je da je 15. aprila 1392. godine kralj Stjepan Dabiša darovao vojvodi Hrvoju Vukčiću dva sela u okolini Kaknja. S obzirom da se radi o prvom pominjanju imena Kakanj u pisanim izvorima, Općinsko vijeće Kakanj je 14. marta 1996.godine odlučilo da se 15.april proglasi Danom Općine Kakanj.
Dragi učenici i učenice, neka vam i u novoj školskoj godini dobrota, prijateljstvo, druženje, ljubav i poštenje budu jednako važni predmeti kao matematika, geografija, historija, hemija…
Radujem se svakoj vašoj odličnoj ocjeni koja će biti ubilježena u školske dnevnike, svakom novom naučenom stihu, šarenom crtežu, uspješno riješenom matematičkom zadatku…
Želim da vas tokom školske godine prati beskrajna sreća, da tablica množenja bude kao najljepša pjesma, da književnost bude nadahnuće, a geografija uživanje u ljepoti planete Zemlje…
Posebnu čestitku upućujem prvačićima kojima želim da sa prvih školskih časova ponesu lijepe utiske.
Poštovane učiteljice i učitelji, nastavnice i nastavnici, profesori i profesorice, uz izraze podrške i ohrabrenja da ustrajete u vašoj plemenitoj odgojno-obrazovnoj misiji, i vama srdačno čestitam početak nove školske godine.
Čestitam i vama cijenjeni roditelji sa željom da se ispune sva vaša očekivanja i sve vaše nade sa kojima ispraćate svoju djecu u školu.
